Kaže da je mnogobrojna familija u kojoj nikada nije bilo nesloge njegov najveći životni uspeh i sreća. Kad ugasi svećice na torti poželeo je samo jedno, da su svi zdravi i da nastave tradiciju ljubavi i poštovanja, koja krasi porodicu Ćojbašić.
– Učili smo ih da se vole i poštuju međusobno jer nema nikoga prečeg od familije. Ja sam se lepo naživeo, i sada se svakodnevno molim da su oni zdravi i srećni i da dočekaju ono što sam ja na svoj 95. rođendan. To je sreća – kaže deda Jovan.
Jovan Ćojbašić je rođen u ivanjičkom selu Medovine i najstariji je od šestoro dece Milomira i Đulke Ćojbašić. Sa pokojnom suprugom Ljubom i porodicom, Jovan je u ovom selu živeo do pred kraj 1963. godine kada su se doselili u Ivanjicu gde su kupili veliko imanje.
Podigli su sedmoro dece, išli su redom: Milica (77), Nada (74), Rosanda (72), Stojislava (70), Radovanka (67), Stajka (65) i sin Srdan (59).
Deda je dočekao i 15 unučadi, 21 praunuče i dve čukun unuke (Mila se rodila pre 6 meseci, a Milica 18. januara ove godine!).
Porodica je stub društva, koje bi bilo stabilnije kada bi se gradilo na sistemima vrednosti mnogobrojnih Ćojbašića.
– Mi smo sigurno najsrećnija familija u Srbiji i šire. Na okupu je pet generacija i svi brižno negujemo porodičnu tradiciju okupljanja, međusobnog poštovanja i neizmerne ljubavi. Voleo bih da ovako funkcionišu sve porodice u Srbiji, jer bi nam svima bilo bolje, a sam sistem bi bio stabilniji – smatra sin Srdan.
Rada Mojsilović peta je ćerka u porodici Ćojbašić. Kaže majka i otac su ih naučili da dišu jednim plućima, a slogu i ljubav uspeli su da prenesu na mlađe generacije.