Nikola Skobaljić, srpski vlastelin iz 15. veka, danas živi paralelno i u istoriji i u legendama leskovačkog kraja. U ovom gradu će vam rado ispričati da je ovog junaka rodila devojka iz obližnjeg sela, a da je začet tako što je jela živu ribu – skobalja. Da je Nikola bio toliko mudar i hrabar da ga Turci nikada ne bi porazili da nije bilo izjade njegove kume, ali da čak ni onda nije živ uhvaćen već se na svom konju vinuo u nebesa… i legendu.
Istorijske činjenice mnogo su prozaičnije.
Nikola Skobaljić bio je poslednji vladar Dubočice pre konačnog pada pod tursku vlast. Njegova tvrđava bio je Zelen Grad kod Vučja.
Bilo je to vreme poslednjeg otpora moćnom osvajaču sa Istoka. Srpska vlastela je ili već bila pobijena, ili se predala ili razbežala. Jedan od poslednjih koji su se borili bili su Nikola Skobaljić i njegov stric.
Nikola Skobaljić bio je poslednji vladar Dubočice pre konačnog pada pod tursku vlast. Njegova tvrđava bio je Zelen Grad kod Vučja.
Bilo je to vreme poslednjeg otpora moćnom osvajaču sa Istoka. Srpska vlastela je ili već bila pobijena, ili se predala ili razbežala. Jedan od poslednjih koji su se borili bili su Nikola Skobaljić i njegov stric.
Još istog dana, zajedno sa stricem, nabijen je na kolac i tako je ostao upamćen po još jednom, istina strašnom, podatku – kao prvi Srbin, poznat imenom i prezimenom, osuđen na tu jezivu kaznu.
Ostaci Skobaljićevog grada i danas se nalaze na severnim obroncima planine Kukavice kod Vučja, južno od Leskovca. Predeo je prilično negostoljubiv i neuređen pa lepotu i veličinu ovog srednjovekovnog utvrđenja zbog rastinja retki posetioci i ne mogu da sagledaju.
(Glas javnosti/Dnevno.rs)