Hrvatski teolog poručio: `ZAŠTO NE SLAVITE PRAZNA SELA U SLAVONIJI ISTO KAO I PROTERIVANJE 200 HILJADA SRBA?`

Goran Šarić, hrvatski teolog i istoričar još prošle godine je poslao poruku hrvatskom narodu uoči proslave vojno-policijske akcije Oluja u kojoj je proterano više od 200 hiljada Srba sa svojih ognjišta. Ništa manje aktuelna nije ni ove godine kada je Hrvatska glamurozno proslavila pogrom Srba.

Poruku orenosimo u celosti:

Nema društva na svijetu, nema plemena u onoj zadnjoj tropskoj kišnoj šumi koje nema koncept žrtve. Ljudsko društvo je utemeljeno na žrtvi i žrtvovanju. Da bi postala stabilna, zajednica mora pronaći krivca za svoje probleme, mora je homogenizovati mržnja prema tom krivcu.

Krivac postaje žrtva, a da bi bio žrtvovan, prvo ga treba sotonizovati i dehumanizovazi. Devedesetih je u Hrvatskoj uloga žrtvenog jarca pripala toj krajiškoj sirotinji i generalno hrvatskim Srbima koji su u najvećem postotku bili normalni, vredni i samozatajni članovi društva, koji su Hrvatsku gradili i podizali jednako kao i njihovi sugrađani hrvatske nacionalnosti. I ta netrpeljivost prema Srbima se sa nešto manjim intezitetom oseća sve do danas (kako je Srba ostalo malo, onda su sad neprijatelji nepostojeći „Jugoslaveni“, „Orjunaši“, itd.)

Šta je tačno povod za slavlje „Oluje“? Proterivanje 200 000 ljudi sa njihovih ognjišta? Spaljavanje stotine kuća, pustošenje sela? I to sa prostora iz kojih se Hrvatska uvek demografski oporavljala i punila, a koji je danas kad je iseljavanje veće nego ikad, potpuno pust.

I ako se već slavi odlazak 200.000 Srba, zašto se ne poveže i proslava odlaska 400.000 Hrvata u poslednje 4 godine? I njih je oterala slična politika. Ako se već proslavlja što su srpska sela u Krajini opustela, zašto se ne slave prazna hrvatska sela po Slavoniji? Ako se slavi otimanje srpskih kuća, zašto se ne slave i sve one kuće koje su Hrvatima oduzele banke?

Očigledno je da hrvatske takozvane političke elite, koje se svake godine naslikavaju poput starleta na Kininskoj tvrđavi ne mogu narodu ponuditi ništa više od srbofobije, ni danas, dvadeset četiri godine otkako Srba više nema. A kad vidim kako narod zdušno pozdravlja 30 godina stare avione F-16 onda shvatam da bolje političare nisu ni zaslužili. U državi kojoj se sve raspada, oni kupuju avione koji će dok uđu u redovnu vojnu upotrebu biti stari više od 35 godina. Hrvatska je kao devojka koja nema zube, a zadnje pare daje za ugradnju silikona. Davno je bard hrvatskog novinarstva Igor Mandić zaključio da je Hrvatska propali projekat. Možda najgenijalniji živi hrvatski naučnik, fizičar sa Ruđera, Elvis Popović je jednom napisalo: „Rekli su mi da nikad nisam hteo hrvatsku državu. I bio sam u pravu.“

Problem sa srbofobijom je što od nje ne mogu živeti svi, nego samo elita na vlasti. Pre trideset godina, za vreme Jugoslavije, Hrvatska je ekonomski bila razvijenija od trinaest sadašnji članica EU, tokom svetskog prvenstva u Rusiji pretekla ju je i Bugarska i sad je službeno poslednja.

Ali tek kad stranci kupe zadnji hotel na Jadranu, tek kad propadne i zadnje brodogradilište, tek kad zadnje selo u Slavoniji opusti, tek kad zadnji mladi čovek sedne u autobus za Irsku, (a taj dan nije daleko), tek tada ćete shvatiti da se srbofobija ne maže na kruh (ili hleb) i ne sipa u traktor.

Do tada, sretna vam proslava Oluje!

Goran Šarić na Miholjskoj Prevlaci, 2.8.2019

(Glas javnosti)

SKINI APLIKACIJU