O Šudikovskom kvadru i njegovom značaju razgovarali smo sa Vulkom Šćekićem, književnikom i straživačem, inače potpredsednikom Srpskog istorijsko- kulturnog društva “Nikola Vasojević“ iz Berana.
On nam je za ''Glas Javnosti'' preneo deo svog istraživanja u vezi Šudikove.
Ime lokaliteta Šudikovo verovatno potiče iz vremena kad se u Šudikovi sudilo, kad je Šudikovo bila sudnica. Od Šudik, sudija ili sudac postade Šudikovo. Da li se sudilo na otvorenom ili ne ostaje zagonetka koja će se u budućnosti možda odgonetnuti. Ali ono što je očito, kameni kvadar koji se sada nalazi u Beranskom muzeju stajao je na mestu sudilišta. Mnogo je učenih ljudu u proteklom vremenu neuspešno pokušavalo da dešifruje natpis na kamenom kvadru. Kada je to uspelo profesoru Vučiću Guberiniću, uz pomoć glasovnih vrednosti slova Vinčanskog pisma, kameni kvadar iz Šudikove je postao najveća nacionalna svetinja i nepobitan materijalni dokaz o tome ko smo i šta smo na ovim prostorima jer je tekst napisan starosrpskim pismom – Vinčanskim pismom.
Šćekić ističe da se starost kvadra procenjuje na najmanje dva milenijuma pre Hrista a to je vreme Boga Baka i njegovih osvajanja. On dokazuje da su Srbi na ovim prostorima prisutni još od kamenog doba te da su još od kasnog neolita bili pismen narod. Time je dešrifrator potpuno razgolitio lažnu teoriju o Seobi Slovena Bečko-Berlinske istoriografske škole, i novoj srpskoj istoriografiji koja nastoji razotkriti laži o srpskom narodu učinio uslugu nemerljive vrednosti.
A natpis sa prednje srane glasi: „Um dal umčost“ što se može protumačiti „Pamet nam je dala razum“, a sa zadnje strane: „Ištem li pokuda“. Prva poruka je očito upućena okrivljenom – što je učinio ono što mu je došlo na um a nije poslušao ili nije imao razum – umčost da to ne učini. Drugi tekst je poruka sudiji da isključivo ne kudi, već da ište tj. traži pokuda, odnosno olakšavajuće okolnosti, a što sada radi odbrana, navodi profesor Vučić Guberinić u knjizi „Bihor i Bileća“. Ovim je nedvosmisleno potvrđeno da je Šudikovo nekada bilo sudilište.
Dalje nam Šćekić o Šudikovskom kvadru kaže: "Kada sa prijateljem poželeh posetiti muzej u Beranama sa željom da vidim tu našu prvorazrednu nacionalnu svetinju nesam mogao ni naslutiti da je moguća takva nebriga i neznanje o njemu kako od onih kojim je poveren na čuvanje tako i od celog društva osim ako nije u pitanju namera da se naši tragovi na ovim prostorima prepuste na milost i nemilost nemilosrdnom zubu vremena da ono što nam je zemlja sačuvala ljudskom voljom nemilosrdni zub vremena uništi. Čak sam i zažalio što zemlji oduzesmo pravo da ga i dalje skriva, uveren da bi ga neka buduća pokolenja, koja bi bila počastvovana da ga pronađu mnogo bolje sačuvala. Jer susret sa Šudikovskim kvadrom je susret sa našim 4000 godina starim bivstvovanjem na ovim prostorima. Umesto da od društva ima ne manji tretman od tretmana naše velike svetinje, svete Ikone Bogomajke Filermose, mi smo ono što treba da ima svoj poseban kutak u muzejskom prostoru, da se zbog njega namjerno dolazi ne samo u Beranski muzej već i u Berane, izbacili na otvorenu ledinu pored nadgrobnih kamenih ploča. Jer je njegova vrednost takva da bi ga poželjeli i najveći svetski muzeji. Ako Francuski Luvr sa ponosom i čuva i pokazuje Misin Stub ispisan takođe Vinčanskim pismom sa kakvom bi se pažnjom i poštovanjem odnio prema Šudikovskom Kvadru koji je stariji od Misinog stuba za više od 1000 godina. Zar moraju naša pisana dela, u kamenu rezana, u hramovima čuvana, gotovo uvijek propasti, i kada nesmo u ratovima, podložni gonjenju, političkom, vjerskom i materijalmom upropašćavanju?", ističe nervozno Šćekić ovu svoju priču i prenosi je ''Glasu Javnosti''.
"Način kako se naše društvo sada odnosi prema našim nacionalnim vrednostima i znamenitostima, jeste svojevrsna i društvena i nacionalna sramota i greh – naša sramota i naš greh. Prvo, prema grobnom mestu proroka Starca Stanja na Babinu, starom blizu 400 g, kojeg s pravom zovu drugi Nostradamus. I pored više apela ono je i dalje neuređeno i pored kojeg nema nikakvog obeležja koje bi informisalo posetioca i prolaznika o čijem se grobu radi. Drugo, kako se poštuje i koliko zna o Šudikovskom kvadru. Pored kvadra stoje table na srpskom i engleskom jeziku da je natpis na kvadru ispisan nepoznatim pismom", kaže Šćekić.
Ako do sada oni koji treba da znaju to niesu znali, sada da znaju da je taj natpis dešifrovan pre više od 20 godina, da ga je dešifrovao profesor Vučić Guberinić i da je u pitanju Vinčansko pismo, te da bar to promene i upišu na tablama pored kvadra, ako ga ne žele zaštititi od propadanja.ističe Vulko Šekić, potpredsjednik Srpskog istorijsko- kulturnog društva “Nikola Vasojević“-iz Berana, koje je i formirano prije 11.godina sa ciljem da bvaštini srpsku kulturno-istorijsku baštinu Vasojevića i doline Lima.