Jedna od prvih asocijacija skoro svih velikih mislilaca je da je samo obrazovan čovek - slobodan čovek.
-Obrazovanje je zlatni ključ slobode – govorio je i Džordž Vašington Karver.
Međutim u svetu u kome danas živimo, obrazovanje je nekako, čini se, postalo drugorazredno pitanje. Od toga da u prosvetu sve češće “zalutaju” oni koji za podučavanje mladeži nisu, do kvaliteta, odnosno nekvaliteta gradiva u našim udžbencima i silnih stranih izdavača koji bez provere našoj deci serviraju šta im se hoće.
Postalo je nekako kao praksa da deca u školu idu samo da “odrade “ to, a da zapravo po znanje idu na privatne časove za koje je potrebno izdvojiti u Srbiji pravo malo bogatstvo.
Pomodarstvo privatnih časova uvedeno je kada je srpsko obrazovanje krenulo stranputicom.
A još je Erazmo Roterdamski govorio:”Najveća nada svake zemlje leži u primerenom školovanju mladih”.
Sudeći po onome kuda ide obrazovanje u većem delu sveta, a naročito na brdovitom Balkanu, moglo bi se reći da nade, o kojoj je govorio znameniti holandski filozof i teolog,sve manje ima.
Međutim, kao da svet u kome živimo vapi za što nižom svešću i obrazovanjem, jer je opšte poznato da se takvima (nisko obrazovanim i neprosvećenim) lakše upravlja i manipuliše.
Novi premijer crnogorske Vlade Zdravko Krivokapić osmelio se da se uhvati u koštac i obeća da će mnogo toga da promeni u dosadašnjem odnosu prema obrazovanju u Crnoj Gori.
Krivokapić je najavio da će inspekcija u Crnoj Gori proveravati sve oglase o dopunskim časovima koje profesori osnovnih i srednjih škola daju učenicima.
Ista prakasa je u Srbiji gde đaci , naročito viših razreda , pohađaju dadatne, privatne časove gotovo iz svih predmeta, a najčešće iz matematike, hemije, fizike, maternjeg ili nekog stranog jezika.
Međutim, više nije retkost da srpski đaci idu i na privatne časove iz biologije, istorije , pa i geografije , predmeta za koje je nekada tako nešto bilo nezamislivo.
-Ako decu ne možete da naučite u školi , ne možete ih naučiti ni posle škole. Naučite ih na mestu zbog koga su tu. Naučite ih makar jednu stvar. Bolje jednu da znaju nego 50 da zaborave . Škole su se pretvorile u memorisanje, a memorija je ograničena. Memoriju računara možete da proširujete, ali ovu ne možete. Možete da je osvežavate- rekao je Krivokapić.
On je bio izričit da se „ne može desiti da u stručnim školama bude direktor škole neko ko nije iz te struke“.
-To je nedopustivo. Kao što ne može u osnovnim školama da profesor fizičkog bude dominantna ličnost u društvu. Moramo zameniti onu praksu koja je bila pogrešna. Jedino u zdravom duhu , zdravo telo može biti. Otvorimo srca za prosvećenje i dajte šansu toj deci da se prosvete to je naš zadatak. Nije naš zadatak da se bavimo ko će da bude na političkoj sceni Crne Gore . Škola je mesto za obraz, a izgubila je svoju vaspitnu funkciju – reklao je Krivokapić.
On je upitao na osnovu čega je to“primereno ponašanje“ i da li se to odnosi na broj časova na koji đak dođe ili ne dođe.
- Naša priča mora da bude drugačija da bi Crna Gora bila drugačija. Mi treba da se bavimo decom, to je naša budućnost. Bitno je da znamo šta hoćemo . Hoćemo novi početak za novu budućnost – istakao je Krivokapić i pozvao na saradnju sve zarad dobrobiti dece i obrazovanja omladine Crne Gore.
On je istakao da neće biti više nikada partijskog zapošljavanja.
-To moramo zajedno da promenimo, ja sam ništa ne mogu. Ne možemo pobediti tako što ćemo se deliti. Svi živimo u jednoj državi, ja nemam alternativu i ne želim je , moja obaveza je ovde da učvrstimo korene da nam svima bude bolje – poručio je crnogorski premijer.
Da li će to uspeti crnogorski premijer i da li će „povući nogu“ da školstvo u svim zemljama Balkana vrati ugled onaj koji je imalo pre nekoliko decenija i da li će ta investicija koju najavljuje Krivokapić uroditi plodom ostaje da se vidi.
Ako bi se balaksnka društva ,a naročito Srbija i Crna Gora držale onoga što je govorio Bendžamin Frenklin da investicija u znanje plaća najbolje kamate, svakako bi bili svesni da svaki resusrs investiran u obrazovanje je stostruki dobitak.
Međutim, kao da se čini da u Srbiji, za razliku sada od bratske Crne Gore u kojoj je premijer Krivokapić iobećap zavođenje reda u obrazovanjuu i školstvu, nema volje za tako nešto.
Da ne budemo maliciozni pa da tvrdimo da ima onih koji se protive prosvećenju iz motiva koje spomenusmo u tekstu ranije, a to je da se neprosvećenim i neobrazovanim narodom lakše vlada i manipuliše.
Bilo bi lepo kada bi današnji ministar, a i svi oni koji bi obrazovanjem trebalo da se bave i da rade na prosvećenju mladeži shvatili ozbiljno i preispitali se na osnovu onoga šta im je u amanet ostavio prvi ikada srpski ministar prosvete Dositej Obradović:
-Nema gorih ljudi od onih koji se protive prosvećenju i obrazovanju naroda.Takvi da mogu i sunce bi ugasili.
(Glas javnosti)