Osnovna škola Donja Ržanica kod Berana slavi jubilej od 120 godina postojanja i uspešnog rada

Selo Donja Ržanica, kod Berana leži na desnoj obali reke Lima. Njegovo područje okružuju brda: Rašća, Prijeka brda, Zaruđe i Glavica. Kroz njega prolazi svojim donjim tokom Kaludarska reka i deli ga na dva nejednaka dela. Ovo selo broji stotine i desetine od svog postanka i razvoja.

U prvoj polovini 20. veka selo je bilo dosta malo. Njegovi stanovnici dolaze sa raznih strana i naseljavaju ga. Neki od stanovnika vode poreklo od nekadašnjih plemena Stare Crne Gore: Bratonožića, Ljevorečana, Gornjovasojevića i drugih.

Po svom nacionalnom opredjeljenju u njemu žive većinom Srbi pravoslavne vere a ima i Crnogoraca. U svom postanku pa do danas ovo selo je mnogo doživelo. Broji mnoge događaje iz svoje ratne istorije. I ako je po broju stanovnika nekada bilo malo, mnogi stanovnici su učestvovali u bojevima za slobodu. U bojevima sa Turcima mnogi su uč stvovali u bitkama kod Skadra, Kumanova, Bregalnici, i drugim mestima boreći se za slobodu svoju, i drugih jugoslovenskih naroda. Stanovnici ovog sela ponosni su svojim selom. Živjeći u području Dinarskog sistema, a u sredini, gde nije bilo komunikacije i fabrika, bavili su se poljoprivredom. U nedostatku ziratne zemlje mnogi su krčilu šumske guštare da bi dobili što više prostora za obradu. Od useva gajili su na prvom mjestu kukuruz a zatim i ostale žitarice samo u manjim površinama pšenicu, raž, ječam, heljdu i ovas. Kroz istoriju oskudica u hrani naterivala je ove stanovnike da češće nabavljaju žito u Metohiju i da ga dogone u svoje selo..
Pošto je ovo selo živelo pravim seoskim životom bez neke naročito prosvećenosti stanovništva sem četiri razreda osnovne škole, a većina stanovnika je bilo nepismeno. U selu nije bilo čitaonice, te nije ni čudo što su se pojedini stanovnici rijetko dovijali da nabave neki roman ili pripovetku sem školskog udžbenika. Sa velikom ljubavlju čitane su antologije junačkih pesama epskog stila. Bilo je čitanja i lirskih običajnih pesama.
Izgradnjom fabrike Celuloze i papira na Rudešu, kao i otvaranjem rudnika uglja u Budimlji,naselje se širilo svakim danom. Ljudi iz okolnih sela, vezani za fabriku i druge službe u gradu, doseljavaju se u Donju Ržanicu. U novije vreme najviše su se doseljavali Šekularci. Sa povećanjem stanovništva povećava se potreba za školom modernijeg tipa.
Istovremeno sa otvaranjem škola, učitelji su razvijali razne forme rada na organizovanom narodnom prosvećivanju. Te obaveze im nesu nametane, ali su oni osećali, bez obzira na stepen društvenog razvoja, da narod treba osvešćivati i izvlačiti iz učmalosti i zaostalosti. Što je sredina bila zaostalija, to su učitelji morali ulagati veće napore. Otuda su školski nadzornici, a i drugi prosvetni organi, u svojim izveštajima uvek registrovali koliko se učitelji angažuju u ovim aktivnostima i to uzimali kao važan elemenat pri ocjenjivanju prosvjetnog radnika.

Izgrađena za 48 sati

U jednom, sačuvanom u Cetinjskom državnom arhivu, koji citira Milutin Stojović u ''Prosvjetnom radu'' od 1. maja 1972. godine. a u kome se govori o prekograničnim, beranskim i bihorskim školama do 1912. godine, nailazimo na siguran trag, koji potvrđuje kada je nastala osnovna škola u Donjoj Ržanici. U dokumentu se kaže, kako Stojović navodi, da je ondašnji donjoržanički muktar Vukota Komatina, sa još 12 Ržaničana, među kojima i dva Muslimana, podnio molbu Lakiću Vojvodiću u Andrijevci 22.08.1899. godine za otvaranje škole. Zamolili su da se vojvoda Lakić zauzme kod crnogorske Vlade da im se omogući otvaranje škole u Donjoj Ržanici. Obrazložavajući svoj predlog oni ističu da im je škola u Đurđevim Stupovima suviše daleka, a i most preko Lima suviše slab, pa se plaše za decu. Takođe, ističu i to da đake napadaju turska deca prilikom prolaženja kroz predgrađe Berana - Hareme.
U molbi muktar Komatina i ostali potpisnici ističu da je Donja Ržanica najpodesnija za školu u ovom kraju, pošto se nalazi na sredini između nekoliko selâ (Luge, Rovca, Zagorje, Kaludra), te bi ona služila i njima. Iz ove molbe interesantan je podatak koliko je koje od ovih sela imalo domova. Za Donju Ržanicu se navodi da je imala 100, Zagorje 40, Luge 30, Rovca 35 i Kaludra 80 kuća.
Na kraju u molbi se kaže da će školu redovno pohađati 100 đaka.
I vojvoda Lakić Vojvodić je ovu molbu poslao Glavnom školskom nadzorništvu na Cetinju, uz svoju preporuku da je treba usvojiti.
Škola je 1899/90 zaista otvorena i Đorđije Bojović, učitelj škole u Đurđevim Stupovima i tadašnji nadzornik beranskih škola, piše Glavnom školskom nadzorniku 30. oktobra iste godine: " Novootvorena škola u Donjoj Ržanici čujem da je otpočela rad".
Prva zgrada napravljena je za 48 sati na mjestu zvanom Čair. To je bila jedna nevelika brvnara, kupljena u Rijeci Marsenića od Vuka Raketića, a kakva je bila najbolje se vidi iz jednog izveštaja njenog prvog učitelja Miraša Dabetića, poslatog Glavnom školskom nadzorniku na Cetinju, 28. februara 1901. godine. U izveštaju se, pored ostalog, kaže: "Ova škola je prvi put otvorena 1899. godine. Tu je tada posađena jedna stara brvnara nasred poljane i nema ničega što bi tu priličilo tom imenu. Škola nema tavanicu, ni patosa, ni klupa, ni prozora, niti igde ičega što tom imenu pripada. Mogu sigurno reći: da jadnije škole nema u današnje doba na licu zemlje...".

Ovo selo imalo je sreću što je za prvog učitelja dobilo Miraša Dabetića (1875-1928), rodom iz istog mesta, koji je kao đak Zagrebačke učiteljske škole bio ne samo veoma stručan za svoj učiteljski posao, već i sa širim obrazovanjem i kulturom, čovjek naprednih shvatanja, pasionirani prirodnjak, koji je na jedan svoj način, pomalo sirov, i možda za ono vrijeme suviše direktan, usađivao djeci materijalistički pogled na svijet, koliko se moglo s obzirom na uzrast. Isto tako Dabetić je pokušavao da utiče i na sredinu u kojoj je živio. Narod ga je poštovao i prepričavao razgovore s njim, pamteći njegove duhovite izjave protiv zaostalosti i neznanja svake vrste.
Miraš Dabetić je od Crne Gore zvanično postavljenje dobio posle godinu dana rada u novootvorenoj školi. Dokumenat nosi datum 12. oktobar 1900. godine. On glasi:

"Gospodinu Mirašu M. Dabetiću, učitelju, Donja Ržanica
Dostavio sam glavnom nadzorniku osnovnih škola G. Đuru Popoviću na Cetinju o vašoj plati, kao i uložio vašu dostavu, te na osnovu moga izvešća i vaše dostave, javlja mi da vam je određena plata kao učitelju prve klase v.f. 360 od kojih Vam će se odbiti 50 forinti po- što si učitelj na svojoj kući, a ostaje ti stalne plate 310 fior.
Ovoliko radi vašega znanja. Andrijevica, 25. okt 1900 . pozdravljam V. Lakić''

Posle dve godine, tj. 1902., u ovu školu dolazi još jedan učitelj sa završenom Prizrenskom bogoslovsko-učiteljskom školom. To je Petar Dubljević, rodom iz Bjepopavlića, koji se neko vrijeme zadržao na učiteljskom poslu na turskoj teritoriji.

Tajna inspekcija

Ova škola je 1904. godine renovirana i služila je, kako do tada tako i kasnije i za đake iz nekoliko okolnih sela: Luge, Zagorje, Navotinu i Rovca. Inače, do 1901/2. godine ovde su učili i đaci iz Kaludre, a te godine i ovo selo dobija školu.
Iz citiranog dokumenta,. koji je sačuvan sa ostalim službenim dokumentima u Dabetićevoj porodici o postavljenju prvog učitelja, vidi se da je škola pripadala Crnoj Gori i da ju je ona izdržavala, bez obzira što je ovo bila turska teritorija. Nikakvi pritisci tuđinskih vlasti nesu mogli sprečiti ovaj narod da se manje ili više otvoreno ne vezuje za Crnu Goru.
Poznato je da je školsko nadzorništvo iz Cetinja tajno slalo povremeno svoga inspektora - revizora da obiđe ovu, a i po koju drugu osnovnu školu u beranskom. odnosno zagraničnom kraju. U Donju Ržanicu dolazio je, na primer. u inspekciju Stevo Čuturilo, iz Cetinja. Prve godine rada ove škole nije bilo više od 50 đaka, ali već posle godinu dana bšto ih je i više od 80, tako da su radila po dva učitelja. Većina đaka prve tri-četiri godine bili su odrasli momci, među kojima je bilo i oženjenih. No, to je bio slučaj i u ondašnjim drugim beranskim školama na turskoj teritoriji.
Sa turskim vlastima morala se voditi lukava igra i koristiti sva sredstva, ne bi li se dozvolilio kakav takav rad škole. Moralo se laskati, podmićivati, kriti veze koje su održavane čas sa Srbijom čas sa Crnom Gorom.
Evo još jednog dokumenta koji slikovito rasvjetljava ondašnje prilike u ovoj školi, a slična situacija je bila i u drugima u ovom kraju.
U "Carigradskom glasniku" br. 16 iz 1904. godine Ivan A. Čukić, učitelj, objavio je članak u kome govori o Donjoržaničkoj školi. On, pored ostalog, kaže:
"Evo već peta godina od kako je u ovom selu otvorena srpska škola i od kako u njoj mnogi srpčići slave prvog srpskog prosvetitelja Sv.Savu...
Miralaj Hamdi beg ispratio je prošle godine dva majstora koji su ovu školsku zgradu iz osnova popravili. Neka mu je velika hvala, a takođe i Zejnel begu koji priloži 275 groša preko svoga opunomoćenika Asan efendije na ime pomoći siromašnim đacima svojih čifčija...
Pošto u selu nema crkve to se narod na Svetog Savu ujutru rano, iskupio u školi gdje održasmo jutrenje. Obred su obavili pop Maksim Popović i pop Novo Nedić...".
Dalje se u članku kaže:
"Pred mnogobrojnim narodom iz 6 sela govorili su i to g. Miraš o čuvanju zdravlja, a potpisati "Šta je temelj narodnosti"... Za sve uredno veselje neka je hvala g. Mirašu, mesnom nadzorniku Savi Čukiću, a osobiti muhtarima: Simonu Čukiću, Miliću Akoviću i Novu Tomoviću..."
Osnovna škola u ovom selu prvi put je otvorena školske 1899/1900. godine. Prije otvaranja škole u ovom selu, omladinci koji su željeli da nauče osnovnu pismenost, išli su u Osnovnu školu, kod Manastira Đurđevi Stupovi, tada jedina škola u srezu Beranskom. 

U ljetopisu ove škole i njenom razvojnom putu između ostalog piše:
''Sa postankom i razvojem sela postojala je i škola. To je bila školska zgrada napravljena od brvana a pokrivena šindrom kao i ostale seoske kuće. Mjesto škole u selu bilo je na ledini na kraju sela zvano Čair''.
U toku Drugog svjetskog rata školska zgrada je izgorela tako da se od 1944. godine moralo nastaviti sa radom u privatnim kućama, dok nije adaptirana bivša zgrada seljačke radne zadruge, koja je služila za zadružni magacin. Od 1962/3. godine škola je postala sabirna osmogodišnja škola odnosno matična za nekoliko okolnih četvororazrednih. To su bile škole u selima: Kaludra, Rovca, Zagorje i Marsenića Rijeka. –piše o ovoj školi Goran Kiković, profesora istorije, u knjizi ''Razvoj prosvjete i školstva u Donjim Vasojevićima (sa posebnim osvrtom na osnovne škole u Donjoj Ržanici, Kaludri, Zagorju, Rovcima i Rijeci marsenića)'' koja je objavljena 2008. godine.
Uprkos trendu napuštanja sela i smanjenju broja učenika seoskih škola, Donjoržaničani ostaju na svojim imanjima čemu, kako kaže direktor Svetolik Čukić, umnogome doprinose razvojni projekti Vlade Crne Gore i organizacija koje se bave razvojem seoskih područja. U školskoj 2019/20. školu pohađaju 92 učenika.
Pored uspešnog savladavanja gradiva i učešća u vannastavnim aktivnostima, oni se odazivaju svim lokalnim takmičenjima i manifestacijama, na kojima ostvaruju zapažene rezultate (Festival „Limsko srce“, Opštinska smotra recitatora, Festival dramskog stvaralaštva osnovnih škola, Festival dramskog stvaralaštva „Čedo Dragović“ u Baru, smotre likovnog stvaralaštva, takmičenja u stonom tenisu, šahu, fudbalu...).
U svojoj dugoj tradiciji škola je iznjedrila mnoge značajne ličnosti našega kraja i Crne Gore (akademike, ambasadore, ljekare, diplomate, prosvetne radnike, biznismene itd), a nadasve dobre i poštene ljude .
Osim redovne nastave, u okviru slobodnih aktivnosti učenika, u školi se odvija rad više sekcija (dramska, likovna, sportska, ekološka, novinarska). Uspešno funkcioniše i Učenički parlament, kao i Savet roditelja.
Uz podršku roditelja, u školi se tradicionalno održava Novogodišnji bazar, a sredstvima prikupljenim tom prilikom finansiraju se đačke ekskurzije.
Govoreći o školi čijim radom rukovodi, direktor Svetolik Čukić,i sam nekada đak ove škole je kazao da u sastavu OŠ „Donja Ržanica“ nastava se izvodi u Matičnoj školi, kao i u tri područna ođeljenja (Kaludra, Zagorje i Rovca).
„Nastava je stručno zastupljena i izvodi je 20 nastavnika/profesora. Posljednjih osam godina u rekonstrukciju školskih objekata je uloženo oko 50 hiljada eura. Veći deo uloženih sredstava obezbedilo je Ministarstvo prosvete uz učešće Opštine Berane, DOO „Nikola“, roditelja, zaposlenih i ostalih prijatelja škole. Na taj način su stvoreni mnogo bolji uslovi za rad učenika i nastavnika. Škola raspolaže novim mobilijarom, opremom za kabinete fizike, hemije i biologije, kao i opremljenom računarskom učionicom i bibliotekom“, istakao je Čukić.

Škola bez devijantnog ponašanja

Prema njegovim navodima, u objektu matične škole već tri godine radi Područno ođeljenje vrtića „Radmila Nedić“.
„Kvalitet nastave poboljšan i podignut na viši nivo. Saradnja sa Ministarstvom prosvete, Zavodom za školstvo, Ispitnim centrom i drugim državnim organima je na zavidnom nivou. Nastavnici kontinuirano rade na profesionalnom usavršavanju, svi su obučeni za rad na računaru (ECDL sertifikat), a tri nastavnika poseduju zvanje nastavnik-mentor. Potvrda njihovog rada su i četiri prošlogodišnje i dve ovogodišnje nagrade nastavnicima iz Fonda za kvalitet i talente Ministarstva prosvete“, kazao je Čukić.
On navodi da u školi nema devijantnog ponašanja kao i da nesu zabeleženi primeri vršnjačkog nasilja, a Škola je inicijator kulturnih dešavanja u mesnoj zajednici, čijem uspehu znatno doprinosi saradnja sa lokalnom zajednicom i ostalim školama u opštini.
U proteklom periodu stvoreno je ugodno okruženje za rad učenika, nastavnika i svih zaposlenih.
„Uz podršku Ministarstva sporta, privode se kraju radovi na rekonstrukciji fiskulturne sale, čime će se znatno unaprijediti ovaj segment nastave. Takođe, u toku je i sanacija mokrih čvorova i hola u objektu Matične škole, finansirana od strane Ministarstva prosvjete. Povodom značajnog jubileja – 120 godina od otvaranja škole u Donjoj Ržanici - planiramo izdavanje monografije o školi, kako bismo na taj načini sačuvali od zaborava istorijsku građu i skromno se odužili svima onima koji su dio svog života utkali u obrazovanje i vaspitanje omladine našeg kraja. Koristim ovu priliku da se zahvalim svima koji su, na bilo koji način, pomagali našu školu i doprinijeli da ovogodišnji jubilej sa ponosom proslavljamo“ , naglasio je Čukić.

(Autor: Goran Kiković)

SKINI APLIKACIJU