Sa velikim planinskim vencima, gorskim očima, bogatim vodotocima, bujnim pašnjacima, velikim šumskim kompleksima, i starom prašumom u svome srcu kao brilijantnim brošem na njenoj svečanoj odori, prkoseći nenarušenom prirodnom lepotom, ona je ukras čitavog severnog dela Crne Gore. U takvom prirodnom ambijentu, između Beranske, Bjelopoljske, Mojkovačke i Kolašinske opštine, u njenom najpitomijenom delu, njenoj podgorini, na zapadnoj i severozapadnoj strani od Berana, smešena je skupina od šest sela pod jedinstvenim imenom Gornja Sela: Bastahe, Vuča, Glavaca, Kurikuće, Lubnice i Praćevac.
Ranije je i Zagrad administrativno pripadao Gornjim Selima. Ime Gornja Sela je nastalo u 18-tom veku, u vreme kada su gornjoselska sela i Has, ponovo naseljeni pridošlim stanovništvom iz Brda i Crne Gore. Naziv potiče od stanovnika, iz Župe zbog toga što se ova sela, nalaze ''gore'', iznad Župe. Govorilo se Gornja Sela, bez obzira na njihovo pojedinačno ime.

Gornja Sela i Gornjoseljani u svim ratnim i poratnim prilikama, delili sudbinu Crne Gore i srpskog naroda Vasojevića a, a kroz svoju viševekovnu istoriju, su postala jedna kompaktna celina, koja je vremenom formirala najmlađe crnogorsko pleme- Gornjoselsko.
Selo Glavaca prozvana su vele zato što su po svom stanovništvu, bila glava Gornjih Sela, po glavarima, dobrom rodu belih žita, zanatima i brojem stoke. Do 1809. godine zajedno sa starim Srbima u Glavacama su živeli Slavkovići kada su od Klimenata i Kolašinaca pobijeni, a preživeli se raselili. Kada su se doselili današnji stanovnici zatekli su stare srpske porodice i u Glavacama i u drugim selima. Prvi pomen sela nalazimo u turskom popisu iz 1582/83 godine pod imenom Glavač.
Ovih dana posetili smo živopisno mesto kod Berana selo Glavace, kako bi svi zaljubljenici u prirodu primetili, mesto bogato bojama i zvucima prirode. Nalazi se na 1600m nadmorske visine na istočnim obroncima planine Bjelasice. Sakriveno u dolini ovog sela, pored potoka nalazi se seosko domaćinstvo ,,Mirna luka”.

Naši domaćini bili su Božovići, dični izdanci plemena Kuča, koji su se doselili u Gornja Sela u jednoj od ''pohara''toga plemena. Kako nam rekoše domaćini od ovog mjesta, za par sati hoda stiže se do najpoznatijih bjelasičkih jezera, a domaćini se rado prihvataju uloge vodiča i pokazuju nam ove ljepote koje zrače za svakog putnika namernika. Od Miluna i Nade Božović može se mnogo toga naučiti - pokazaće vam kako se živi u skladu sa prirodom, gde rastu, kako se beru i koriste šumski plodovi i hrana koju nam je priroda sama podarila. Oni poznaju šumske staze i bogaze koje će vas voditi kroz pravu riznicu lekovitog šumskog bilja. Uz obilazak katuna na planini Bjelasici, ispričaće vam zanimljive priče kako se nekada živelo na ovom području.
Već čitavu deceniju, Božovići sakupljaju šumske plodove, gljive i bilje koje prerađuju i suše na svom imanju. Uživaćete u slatkim džemovima i domaćem likeru koji će se naći na trpezi uz domaći sir i povrće i voće iz bašte. Posebna ponuda ovog domaćinstva su lekoviti čajevi koje ovi domaćini beru, suše i pakuju na tradicionalan način. Upoznaće vas sa preko 100 vrsta lekovitih biljaka, a moći ćete da isprobate i sve proizvode na bazi bilja koji su pogodni za zdravlje, ali i za njegu tela. Noćenje u udobno opremljenoj dvospratnoj kućici za 6 osoba pravo je uživanje.
Zato svi oni koji žele da uživaju mogu da dođu u ''mirnu luku'' i da u opuštenoj atmosveri uz prirodnu domaću hranu provedu prelepe trenutke na obroncima prelepe Bjelasice.
(Goran S. Kiković)