U skladu sa tim, ni medijska aparatura suverena Crne Gore Mila Đukanovića ne propušta priliku da dodatno unese pometnju i pokuša da izvrši uticaj na pad rejtinga pojedinih opozicionih subjekata, te posledično i opozicije u celini.
U navedenom cilju, izjave, postupci i aktivnosti opozicionih subjekata se, nakon provlačenja kroz „iskrivljeno ogledalo“ propagande, u skladu sa već izgrađenim lažnim postulatima kojima se borba za lično bogaćenje naivnima i slaboumnima podvaljuje kao „vekovna borba za oslobođenje crnogorske nacije“, prezentuju kao produkt navodnog neprijateljskog uticaja izmišljenog stranog okupatora, oličenog ni manje ni više nego u najbližem, bratskom narodu i njihovoj državi. Poslednji u nizu ovakvih postupaka Đukanovićeve propagande je i plasiranje neistinite teze da je predsednik Socijalističke narodne partije Crne Gore (SNP) Vladimir Joković navodno instrumentalizovan od strane Beograda, te da ga „hegemonističke mračne sile“ u cilju pokoravanja Crne Gore prisiljavaju da se angažuje na ujedinjenju crnogorske opozicije, optužujći ga i za navodnu izdaju crnogorskih nacionalnih interesa, koji se u aktuelnoj konstelaciji u stvari svode na Đukanovićeve lične interese.
Iza ovakvog plasiranja neistina, odnosno navodne borbe protiv izmišljenog neprijatelja, stoji već ustanovljena namera crnogorskog režima da sve neistomišljenike, po već dobro oprobanom i proverenom receptu, neosnovano i lažno proglasi za „izrode, strane plaćenike i domaće izdajnike“, kako bi se na taj način, putem u potpunosti kontrolisanih nacionalnih medija, istakao navodni legitimitet anticivilizacijskog i nedemokratskog postupanja državnog aparata, uz zloupotrebu monopola sile, prema čitavoj kategoriji stanovništva, uključujući i viševekovne, tradicionalne entitete, kao što je Srpska pravoslavna crkva. Naime, dovođenje opozicionih lidera i drugih neistomišljenika u izmišljenu vezu sa navodnim stranim faktorom, pored pokušaja njihove diskreditacije kod lakovernijeg dela stanovništva, crnogorskim vlastima pruža „osnov“ za primenu represije prema njima, odnosno njihov progon, zatvaranje, razne oblike maltretiranja, pa i ugrožavanje i suspendovanje njihovih osnovnih ljudskih prava.
Predstojeći izbori će jasno pokazati da li efekti Đukanovićeve propagandne mašinerije mogu da mu obezbede nastavak privatizacije države, ili je stanovništvo Crne Gore prozrelo dosadašnje prevare i shvatilo da je jedina okupacija koja im preti, ona od strane Đukanovića i njegove organizacije.