On je u listu Dan objavio svoj stav povodom sve češćih javnih istupa pobedničke koalicije.
- Šta sad hoće lideri pobjedničkih koalicija, posebno lideri DF-a? - zapitao se Mićović pa nastavio.
- Nijesu se ni pojavljivali za vrijeme izborne kampanje, sad se samo oni pojavljuju kao da su samo oni izvojevali ovu pobjedu. Za vrijeme njihovog vojevanja, narod koji ih je glasao, stalno je ostajao u porazu, a oni u Skupštini. Za vrijeme njihove borbe za prava Srba u Crnoj Gori, zakonski i Ustavom, degradiran je srpski jezik u Crnoj Gori, a time i srpska kultura, i istorija.
Na kraju donijet je i diskriminatorski zakon protiv srpske crkve u Crnoj Gori. Šta hoće sad ti lideri hipertrofiranog narcizma, i razuzdane megalomanije?
Zar nemaju malo stida pred narodom, koji ih nosi na leđima, a oni taj narod za koji se tobož bore ostavljaju u poniženju?
Evo sad je taj isti narod izbavio i sebe i njih iz dubokog poniženja, ali ne zahvaljujući njima, nego krajnjem osjećanju da se nemaju u koga pouzdati „do u Boga i u svoje ruke“.
I umjesto da su zahvalni narodu koji je i njih izbavio iz poniženja, oni se opet bave ličnim prvačenjem i raspaljenim vlastoljubljem, koje blesavom neodgovornošću može da ostavi narod bez pobjede koju je izvojevao, crkvu bez prava na realno postojanje, a njih bez mrve časti. Kako imaju obraza da umanjuju ulogu mandatara Krivokapića, u kome je najponiženiji pravoslavni narod prepoznao onog kome može dati povjerenje?
I upravo kroz to povjerenje desila se ova izborna pobjeda, i urušavanje jednopartijske, komunističke, diktatorke vlasti, koja dvije poslednje decenije sistemski i sistematski razara državotvorni narod, duhovne i kulturne temelje Crne Gore. Oni su konstantno pričali da to mogu da učine, a pokazivalo se da ne mogu. Toliko bitaka izgubiti i opet tražiti od naroda da (o)stanu na prve položaje, nije samo nedostatak moralne odgovornosti, nego i elementarne inteligencije - zaključio je Mićović.
(Glas javnosti)