Ronilački tim arheologa Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore otkrio je u koritu reke Zete bogato arheološko nalazište, koje ovo područje svrstava na mapu najizazovnijih i potencijalno najznačajnijih riznicaistorijske i kulturne baštine Crne Gore. Jedan od najbitnijih nalaza je svakako mač „skijavoneska“, jednoiporučni mač dužine sečiva 1,05 metara, koji su ronioci arheolzi otkrili zajedno sa nizom drugih vrsta oružja, alatki ili arhitektonskih ostataka.
Naime, nakon prijave ronilaca RCUD iz Bijele da su u toku humane pretrage u reci Zeti pronašli „čudan nož“, za koji se ispostavilo da je koplje, usledila je arheološka pretraga dela njenog korita.
Arheolog Marija Jabučanin pričala je o značaju ovog otkkrića i istakla da je reka Zeta bogato nalazište različitih kulturnih dobara iz raznih kultura i perioda.
-Ovo nalazište dodatno čini izuzetnim činjenica jako dobre očuvanosti pokrentih nalaza, različitih oružja: sekira, halebardi, kopalja, strelica, noževa, alatki i delova konjske opreme. Vrlo značajni su nalazi arhitektonskih segmenata villae rusticae iz antičkog perioda, čije su se tegule, imbreksi i delovi sistema podnog grijanja hipokausta, u uslovima promijenjene konfiguracije toka rijeke našli u dijelu korita. Među nalazima, najviše pažnje i ushićenja, izazvao je mač „skijavoneska“ (Spada schiavonesca), jednoiporučni mač dužine sječiva 1,05 m, sa četvrtastom jabukom i nakrsnicom u obliku latiničnog slova S, koji se arheologu može desiti jednom ili nijednom u toku radnog vijeka – kazala je Jabučanin.
Ona objašnjava da su ovaj tip oružja koristili pripadnici višeg sloja društva, i imao je i veliki ceromonijalni značaj.
Jabučanin vjeruje da je mač „skijavoneska“, importovan iz Dalmacije ili Venecije u Zetu, bio iskovan u nekoj od porajnskih kovačnica u Pasauu, a pečat radionice, gravura u zlatu stilizovanog „vuka u trku“, hronološki ga opredjeljuju u 15. vijek.
- Evidentno je, da su naše podmorje, pojezerja i korita rijeka i pored kontinuiranih devastacija vrlo perspektivan medij za dalja istraživanja. Posljednjih godina su na planu ovih aktivnosti učinjeni podsticajni koraci koji su opravdali stav arheologa da je ulaganje u podvodnu arheologiju jedan od temelja države koja baštini pomorsku tradiciju, bez čije spoznaje ni šira poglavlja mediteranskog civilizacijskog razvoja ne mogu biti kompletirana – rekla je Jabučanin.
Postoje i brojne teorije o poreklu imena Skijavoneska, ali Jabučanin smatra da su nacionalni prefiksi kao poput "Srpskog mača" "Dalmatinskog mača" ili "Slavenskog mača" loša inrterpretacija.
- Činjenice ipak, govore drugačije. Na italijanskom reč schiavo znači rob, a schiavone slavenski. Na venecijanskom dijalektu, prevod je zanimljiv jer se odnosi na „slavensku ženu“ i navodi na zaključak da imenovanje oružja prati naviku da mač nazivaju „ona“. Čak i Ticijanov „Portret dame“ u prevodu „La schiavona“, ide u prilog tome – kazala je Jabučanin.
Zbog nedovoljne zaštite, nij odato mesto pronalaska ovog mača, kako ne bi došlo do pljačke.
Izvor: Pobeda