DA LI MILO NAJAVLJUJE KONAČAN OBRAČUN SA SPC: Đukanović direktno napao crkvu i 'obećao' da će završiti posao!

Milo Đukanović je u svojim nastupima otišao toliko daleko da skoro direktno najavljuje obračun sa SPC u Crnoj Gori!

- Izjava predsednika Crne Gore Mila Đukanovića da će pobediti SPC na predstojećim izborima i tako "završiti posao“ deo je priče koju forsira vlast da Crkva želi da učestvuje u politici i opasna zamena teza. Ideja da su izbori referendum o Crkvi je besmislena i bogohulna - kaže politikolog Srećko Crnogorac.

Đukanovićeve izjave, ističe Crnogorac, predstavljaju ignorisanje narodne volje, bilo da su iskazane na impresivnim protestnim litijama, koje su fenomen bez premca u crnogorskoj istoriji, bilo da je dokazana istraživanjima javnog mjenja.

Crnogorac, koji je pored ostalog i član Kraljevskog instituta za spoljne odnose iz Londona (Četam haus), nema dilemu da je Đukanović sintagmom "završiti posao“ možda i nesvesno dao najbolji i najjezgrovitiji opis, kako kaže, skandaloznog Zakona o slobodi veroispovjesti koji obećava da sprovede. Iz njegove vizure, to zaista jeste tek jedan "posao”, i to  - „posao ekstrakcije resursa iz crkvene imovine koja je crkvenim i narodnim trudom nastajala i branjena vjekovima“, primjećuje naš sagovornik.

- Samo najnaivniji veruju da je Đukanovićeva namera državnička ili nacionalna. Reč je o totalitarnoj pretenziji nekolicine porodica, koje su kidnapovale državne institucije i bespravno otuđile dobra koja pripadaju svima. Narod Crne Gore štedi u njihovim bankama, školuje decu na njihovim univerzitetima, prisiljen je da se leči u njihovim bolnicama, kupovaće struju iz njihovih elektrana, ali, međutim - ide u crkve koje nisu njihove. To je suština spora, i sva Đukanovićeva neubedljiva retorika to ne može prikriti - navodi Crnogorac.

On ukazuje da se predstojeći parlamentarni izbori u Crnoj Gori pored ostalog mogu smatrati svojevrsnim ispitom vere za crnogorske građane, ali da istovremeno nema, niti može biti govora da je u pitanju referendum o Crkvi - tj. zajednici koju je pre dve hiljade godina stvorio sâm Gospod, što je, kako ocenjuje, besmislena i bogohulna ideja.

On posebno ukazuje na opasnu zamjenu teza koju forsira vlast u Podgorici da je Crkva ta koja se odlučila na "ulazak u politiku”, te da želi da učestvuje u političkoj borbi, ali napominje da se Crkva jeste odlučila da, demonstrirajući krajnje dostojanstvo, stavi do znanja da će braniti svetinje koje prvenstveno pripadaju onima kojima su posvećene.

- Ovo pitanje je u centar političkog života postavio Đukanović, u pokušaju da produbi neprirodnu i dugoročno neodrživu podelu koju je izazvao, ne bi li mobilisao podršku poslednjeg sloja koji mu je ostao odan - sloja neukih i pseudointelektualnih. Mitropolija crnogorsko-primorska ima nesumnjiv kontinuitet koji datira od njenog osnivanja od strane Pećke patrijaršije, kao što njena nezavisnost i status cetinjskih vladika kao egzarha pećkoga trona za vrijeme otomanske okupacije, datira od ukidanja Patrijaršije od strane Turaka. Ujedinjenje Cetinjske, Karlovačke i Beogradske mitropolije u jedinstvenu crkvu po stvaranju Kraljevine SHS, doživljeno je od strane cjelokupnog tadašnjeg svještenstva kao obnova Pećke patrijaršije. Stoga je status Mitropolije zaista unutrašnje pitanje crkvene organizacije, a sve drugo samo odraz nebrojeno puta odbačene etnofiletističke jeresi - decidan je Crnogorac.

Crnogorac je takođe uveren da Zakon o slobodi veroispovesti kojim je izvršen atak na moderno shvatanje nepovredivosti vlasništva i suspendovana sekularna priroda države, što je na tlu Evrope akt nečuven od Vestfalskog mira - ne može opstati.

- Pobediće Crkva, koja je trajna verska zajednica – i u to ne treba sumnjati. Sve ako bi se i dogodilo nezamislivo, tj. da je političke strukture koje se protive totalitarnom progonu i žele da Crnu Goru zadrže u okvirima civilizacije, ne uspeju zaštititi, Crkva će pobediti trpljenjem, kao što će narod Crne Gore pobediti mirnim otporom autokratiji - decidan je Crnogorac.

On dodaje i da bi registracija Crkve na kojoj insistira Đukanovićeva vlast, a koja ima neprekinut kontinuitet od osam vekova, bio bizaran i besmislen čin.

Ovaj politikolog je takođe uveren i da bez obzira na istorijske aspekte, tzv. Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) koja kao direktan izraz etnofiletizma, a pogotovo kao eventualna buduća privatna Đukanovićeva pseudo-verska organizacija, nikada ne može postati kanonska crkva.

- Ne zbog bilo čije političke volje, već zbog onog što proističe iz sistema pravoslavne teologije - sveštenik ne vrši službu na osnovu toga što je navukao mantiju, niti zato što je diplomirao teologiju. On to čini, jer je na njemu blagoslov Sv. Duha, u neprekinutom nizu od Svetih apostola do današnjeg dana. Raščinjen sveštenik izgubio je taj blagoslov. Njegova je mantija kostim, a njegov je obred performans i predstava. I to se nikada ne može promijeniti, sve da najveće sile ovoga svijeta zapovijede drugačije, a kamoli nekadašnji komunistički aparatčik - poručuje Crnogorac.

SKINI APLIKACIJU