Iskusna zdravstvena radnica Snježa se našla pred najvećim izazovom karijere i pomagala je pacijentima ne štedeći sebe kada joj je pozlilo - epilog priče za "Blic" u njeno ime podelila je njena ćerka čije reči prenosimo u celosti.
"Moja mama, šezdesetjednogodigodišnja medicinska sestra, radila je na poliklinici jedanaest godina, na lakšem radnom mestu, do uvođenja vanrednog stanja. Potom je raspoređena u Urgentni centar, šok neurohirurgije.
Taj posao je izuzetno težak i psihički i fizički s obzirom na to da se radi smena od dvadeset četiri sata sa najtežim bolesnicima. Ona, pritom, dosad nikada nije radila na odeljenju intezivne nege. Osećala se uplašeno, napeto i zabrinuto zbog težine posla i smene za koju nije znala da li je uopšte u stanju da iznese u svojim godinama. Dala je sve od sebe, ali već prvog jutra u toku nege koja podrazumeva težak fizički napor i koncentraciju, nakon sati i sati rada, njoj je pozlilo. Kolege su joj odmah pomogle i nastavili su sa radom bez nje.
To je bio poslednji put da je ona radila taj najteži deo posla i svaki sledeći fizički posao radili su umesto nje, ukoliko je to bilo moguće. Pokazali su primerno kućno vaspitanje i u najljubaznijoj komunukaciji s njom, bez obzira na mnogobrojna pitanja koja je za njih imala. Šalama su je ohrabrivali. Tvrdi da su joj dali primer kako se postupa sa ljudima, jer svi smo skloni umoru i nervozi, ali ta deca ne, kako ih moja mama iz ljubavi zove. Mama naglašava njihovo vaspitanje i zahvaljuje se njihovim roditeljima zbog postupanja njihove dece, a koja će pamtiti dok je živa. Oni su blistavi primer i ponos naše nacije, ali nažalost jos uvek nemaju ugovor za stalno.
Na poslu se bore neumorno i s entuzijazmom, radeći posao koji vole i zaslužili su to. Koliko god da se ona trudila i dala svoj maksimum, oni su ipak radili i za nju. Kada završe smenu, ujutro posle vizite uvek žure da stignu na autobus, jedini koji ih vozi do kuće, pa moraju i da trče. Mama se plaši da neće stići, ali Jovica je tu da je bodri:
"Ajde,Snježo, trčite, još samo malo, možete vi to!" Naravno da su uvek stigli na autobus, kao što su uspeli u svemu. Položili su ispit ljudskosti, izdržljivosti i kolegijalnosti, svi zajedno - jedna Snježa pred penzijom i ekipa mladih ljudi pred kojima je cela karijera. Jovica Đurić ( 21) i Jelena Nikačević (32 ) su mojoj mami pomogli neizmerno da izgura verovatno i najteži zadatak u svojoj karijeri, ali oni nisu usamljen slučaj.
Na odeljenju je takođe sjajna ekipa kolega: Krbanjevic Snežana (38), Milan Radojičić (26), Teofilović Marko (22)i Ana Stevanovic (33) bili su beskrajno tolerantni i kolegijalni. To je ekipa, to je timski rad i to se zove podrška! Zaključak moje mame je da na ovu decu treba da budu ponosni svi, oni su naša budućnost i naša je obaveza da ih zadržimo i da im se odužimo za njihovo nesebično zalaganje i pregalaštvo. Hvala im do neba!
U teškim vremenima, nacrtali su osmeh na licu moje mame, učinili su da se svaka smena izgura najlepše i najbolje moguće", poručuje Ivana u ime mame koja je bila previše umorna da nam do kraja ispriča sa čim se suočila i kakvu situaciju je uz pomoć kolega uspela da prevaziđe!