-Sve je počelo pre osam godina kada nam je grupa hirurga koji se bave transplantacijom pluća prezentovala problem sa kojim se svakodnevno suočavaju: nedovoljan broj donorskih pluća za transplantaciju, za pacijente kojima je to jedina opcija. Da problem bude još veći, veliki broj donorskih pluća odbacuje se posle testiranja, zato što ne zadovoljavaju standarde za transplantaciju - to se dešava zbog povreda, oštećenja ili infekcija. Počeli smo da razmišljamo kako bi ta odbačena pluća, koja imaju neki nivo viabilnosti i funkcije, mogla da regenerišu-, objašnjava profesorka Gordana Vunjak- Novaković i ističe:
-Kao u većini naših projekata, klinički problem nas je motivisao da razmišljamo o novoj medicinskoj tehnologiji, a prvi korak nam je bio da napravimo tim bioinženjera, pulmonologa, hirurga, patologa i biologa sa kojim radimo od samog početka. Videli ste da imamo 25 autora na radu u "Nature Medicine", jer je bilo potrebno mnogo znanja iz različitih oblasti za rešavanje ovako kompleksnog problema-.
Elementi eksperimenta koji je impresionirao brojne svetske stručnjake, među kojima je i Zakari N. Kon, direktor Centra za transplantaciju pluća medicinskog centra "Langone" Univerziteta u Njujorku, bili su oštećena pluća, krv svinje i respiratori. Profesorka objašnjava ulogu poslednja dva faktora:
-Da bi pluća mogla da funkcionišu, potrebno je da imaju protol vazduha, ventilaciju, i protok krvi. Ventilacija dovodi kiseonik koji se prenosi u krv i cirkuliše do svih organa u našem organizmu i uklanja ugljendioksid koji se oslobađa iz povratnog toka krvi. Krvotok snabdeva pluća nutrijentima i ostalim faktorima neophodnim za funkciju ćelija i tkiva i odnosi iz pluća produkte metabolizma. Za te funkcije je neophodno da krv cirkuliše između pluća, srca koje pumpa krv, jetre koja razgrađuje nepotrebne materije i bubrega, koji filtriraju krv i eliminišu iz organizma sve štetne materije. Kada se pluća održavaju van organizma koristeći postojeće tehnologije, ventilacija se obezbeđuje putem respiratora, a cirkulacija krvi se zamenjuje perfusjom fluida koji donosi kiseonik. Pošto nisu prisutne funkcije jetre i bubrega, pluća vrlo brzo – već posle šest do osam sati, poćinju da gube funkciju-.
-Tehnologija koju smo razvili povezuje pluća koja su na respiratoru sa krvotokom svinje i time obezbeđuje fiziološke uslove vrlo slične uslovima u našem organizmu. Na taj način smo uspeli da pluća ne samo održavamo dugo van organizam nego i da ih obnovimo. Posle 24 sata, viabilnost, struktura i funkcije pluća su popravljene u meri koja obećava da ova tehnologija može da nađe kliničku primenu-, napominje dr Gordana Vunjak- Novaković (prethodna istraživanja dr. Vunjak-Novaković pokazala su da ovakav postupak ne izaziva oštećenja na svinjama. U jednom prethodnom eksperimentu, svinje su se mogle da se kreću, igraju se igračkama i hranom dok su bile povezane s uređajem koji služi za podršku plućima uzetim od drugih svinja, prim.a).
Oživljavanje oštećenih pluća navelo je pojedine naučnike da pretpostave da bi se ovaj organ na sličan način mogao oživeti uz pomoć pluća osobe koja čeka transplantaciju. Šta o tome misli dr Gordana Vunjak- Novaković?
-Mislimo da je to moguće i to nam je u stvari bila startna ideja kada smo poćeli da razvijamo ovu tehnologiju. Pacijent koji očekuje transplantaciju i već je na respiratoru, u principu bi mogao da se poveže za plučima koja se regenerišu cirkulacijom krvi, tokom 24 sata ili duže, u zavisnosti od stanja pluća. To je komplikovanija situacija nego povezivanje pluća sa krvotokom svinje jer su ti pacijenti u lošem stanju. Zato će biti neophodno da se taj model detaljno ispita – na primer koristeći svinju sa oštecenim plućima – da bismo eliminisali bilo kakve negativne efekte procedure po samog pacijenta-, odgovara ona i poručuje:
-Mi smo pokazali da je moguće oporaviti pluća odbačena za transplantaciju, ali veoma mnogo još mora da se uradi pre nego što klinička primena ove metode postane moguća-.
Naučno dostignućo obavljeno je tokom pandemije korona virusa koji, između ostalog, napada pluća i izaziva u pojedinim slučajevima karakterističnu pneumoniju i koje bi, ako dodatna ispitivanja to potvrde, bilo posebno važno za pacijente kojima je zbog korone neophodna transplantacija.
-Mada još saznajemo šta su karakteristike i posledice ovog korona virusa, zna se da on može da ostavi trajne i ozbiljne posledice na plućima, ali i na nizu drugih organa-, komentariše profesorka novi soj virusa i najavljuje nova istraživanja:
-Mnogo projekata je u toku. Radimo na regeneraciji kostiju, srća i pluća, i na in vitro modelima razičitih bolesti koje koristimo za testiranje novih terapija-.
Dr Gordane Vunjak-Novaković (72) koja je direktor Laboratorije za matične ćelije i injženjering tkiva na Kolumija univerzitetu, diplomirala je 1972. godine Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu, na smeru hemijsko inženjerstvo gde je 1975. magistrirala 1975. a 1980. doktorirala. Kao Fulbrajtov stipendista pohađala je MIT kod Roberta Langera, najpoznatijeg svetskog stručnjaka za tkivno inženjerstvo.
Zvanje univerzitetskog profesora stekla je 2017. godine (ovu titulu na Kolumbija univerzitetu dobija samo od 16 od ukupno 4,000 profesora). Članica je Evropske akademije, koja među članovima ima 50 dobitnika Nobelove nagrade. Proglašena je za jednu od pet lidera u nauci i tehnologiji u Americi. Članica je Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).
Prva je Srpkinja koja je postala članica Nacionalne akademije nauka SAD, među čijim članovima je više od 300 Nobelovaca. Četvorostruki je akademik, objavila je više od 300 naučnih radova u međunarodnim časopisima i smatra se našim najcitiranijim autorom.
(Izvor: Glas javnosti/Blic žena.rs)