Iako vise ne postoji robovlasničko društvo kao nekada, procenjuje se da se danas u svetu neverovatnih 27 miliona ljudi drži, protiv njihove volje, u ropskom položaju – a to je više nego ikad do sada u istoriji ljudske vrste.
Prema podacima Ujedinjenih nacija 700.000 žena, dece i muškaraca svake godine postanu žrtve trgovine ljudima, a zarada ostvarena od trgovine ljudima procenjuje se na sedam do 60 milijardi dolara godišnje.
Generalno govoreći, postoje dva osnovna tipa ropstva u savremenom svetu: ropstvo u industriji seksa i prinudni rad. Uobičajena predrasuda je da je trgovina ljudima „isključivo problem trećeg sveta“, da se ne može desiti lično nama, da muškarci ne mogu postati žrtve, kao i da su žrtve same krive za ono što im se desilo.
Međutim, to nije tačno, trgovina ljudima se događa svuda na svetu, a između ostalog žrtve su kako žene, tako I muškarci, a nemali je broj i dece koja upadnu u lanac trgovine ljudima. Trgovina ljudima je globalan problem i jedan od najperfidnijih oblika kriminala na svetu koji utiče na život miliona ljudi širom sveta i oduzima im njihovo dostojanstvo.
Usvajanjem novog Zakona o socijalnoj zaštiti u aprilu 2011. godine stekli su se uslovi da se u Republici Srbiji osnuje posebna ustanova koja će se isključivo baviti pružanjem pomoći i zaštite žrtava trgovine ljudima. Pored toga, ovaj Zakon u članu 41. po prvi put predviđa da su i žrtve trgovine ljudima korisnici prava ili usluga socijalne zaštite. Shodno tome, odlukom Vlade Republike Srbije od 13. aprila 2012. godine formiran je Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima koji je jedinstvena institucija koja sprovodi postupak identifikacije i određuje sticanje statusa žrtve trgovine ljudima.
Stejt department je u Izveštaju o trgovini ljudima za 2016. godinu ocenio da Vlada Republike Srbije nije ispunila minimalne standarde u borbi protiv trgovine ljudima i zaštite žrtava ovog krivičnog dela, te je stavljena na „listu za posmatranje”. Tokom 2015. godine primetan je značajan pad u broju identifikovanih žrtava trgovine ljudima, kao i neusklađenost usluga socijalne zaštite sa potrebama žrtava. Zabrinjavaju i podaci da u sudskim postupcima izostaje pristup koji bi bio u potpunosti orijentisan na prava žrtve, te su one često izložene ponovnoj traumi i pretnjama, dok naknada štete gotovo u potpunosti izostaje. I dalje se suočavamo sa čestim kršenjem perioda refleksije za žrtave, neadekvatnim smeštajem, nepostojanjem programa reintegracije i socijalne inkluzije. Organizacije civilnog društva nisu u dovoljnoj meri uključene u proces identifikacije i pružanja pomoći žrtava trgovine ljudima.
Primetno je da je suzbijanje trgovine ljudima, u velikoj meri, pitanje političke volje i u tom smislu, otvaranje Poglavlja 24 u procesu pridruživanja Evropskoj Uniji, gde se nalazi i trgovina ljudima u sklopu organizovanog kriminala, može biti šansa za promenu ovakvog stanja.
Prema zvaničnim podacima i podacima ASTRA SOS telefona u poslednjih nekoliko godina, žrtve trgovine ljudima u Srbiji su u najvećem procentu domaće državljanke i državljani (2015 – 92,5%), koji se eksploatišu pre svega interno, na teritoriji Srbije (2015 – 67,5%). Veliki procenat identifikovanih žrtava trgovine ljudima su deca, čak 60% u 2015. godini. Kada govorimo o vrsti eksploatacije, žrtve su najčešće izložene nekoj vrsti seksualne eksploatacije (2015 – 55%), ali su prisutni gotovo svi njeni oblici -radna eksploatacija, prinudna prošnja, prinuda na vršenje krivičnih dela, prinudni brak. Tokom prvih šest meseci 2016. godine, putem ASTRA SOS telefona primljeno je preko 1800 poziva i identifikovano 10 žrtava različite vrste eksploatacije.
Apeluje se na državne organe, institucije i nevladine organizacije da posebnu pažnju posvete radu na ranom otkrivanju žrtava i da pokažu osetljivost i razumevanje za životne teškoće korisnika koji su na njih upuceni.