U ruskim laboratorijama, pomoću ogleda, utvrđeno je da oscilacija ultrazvučnog dijapazona crkvenih zvona odbija bacile kuge, zatim viruse i druga infektivna oboljenja koja se prenose vazduhom.
U vezi sa tim, veliki ruski naučnik Šipunov kao i istorija, tvrdi:
„Pre svega, zvono nije tvorevina toliko ljudskog koliko Božijeg uma! Ja verujem da je zvono stvoreno uz pomoć Božijeg otkrovenja, isto kao što je samo tako moguće naslikati dobru ikonu. Dvanaestooktavna zvučna simfonija zvona koja su zvonila u velikim manastirima Zadonski, Danilov, Stejski, na rastojanju od 7 km. (prema rezultatima merenja), uništavala je sve patogene mikroorganizme. Pre 12 godina smo istraživali okolinu Jeloholske Saborne crkve u vreme Vaskrsa. Kada je zvonilo veliko zvono, uništavan je virus gripa.
Sve epidemije koje su nailazile sa Bliskog Istoka na jug stare Rusije, zaobilazile su oblasti u kojima je bilo mnogo velikih manastira i crkava i gde je bilo mnogo zvonjenja. Dakle, simfonija zvona ih je odbijala, uništavala. Naši matematičari su izračunali snagu zvonjenja, odnosno moć dijapazona. U Rusiji, je do 1918. godine bilo 80.000 crkava i 1250 manastira, pa se zvuk jednog zvona pretapao u zvuk drugog. Tako se po proračunima naučnika, nad Rusijom stvaralo snažno zaštitno polje, koje je zemlju štitilo od velikih epidemija.
Zvonjenje je stvoreno Božanskim snagama radi jačanja prirodne zvukosfere.
Mitropolit Amfilohije uputio je arhijerejskim protoprezviterima, starešinama hramova i upravama manastira Mitropolije akt o molitvi i zvonjenju zvona povodom epidemije:
„U ove dane, kada se celi svet suočava sa opakim virusom koji je odgovoran za veliki broj smrtnih slučajeva širom svijeta, naša Sveta Crkva se moli Gospodu našem Isusu Hristu, koji je Jedini pravi Lekar duša i tijela, da pokaže milost svoju, zaustavi širenje ove opake bolesti i pomiluje sav ljudski rod.
Ovim vam se nalaže da na kraju svakog bogosluženja, pre samog otpusta, naglas čitate molitvu protiv epidemije, sastavljenu od strane Njegove Svetosti Patrijarha rumunskog g. Danila. Takođe, kako nam svedoči drevno crkveno predanje o zvonjenju zvona za vrijeme raznih epidemija (npr. kuga i španska groznica), nalaže vam se da u svim hramovima u periodu od 08:00 do 20:00 časova, u vremenskom intervalu od 2 časa, zvone zvona (u trajanju od 5 minuta) do okončanja epidemije.
U Gruziji su rešili da se protiv epidemije bore osvećivanjem gradova, tako što sveštenstvo i monaštvo na kamionetima osvećuju gradske ulice uz izgovaranje molitvi.
U srpskom narodu i dalje se prepričava izbavljenje naroda u Peći usled epidemije kolere 1911. godine. Naime, po svedočenju starih Pećanaca, iz knjige o Presvetoj Bogorodici Krasnici, nakon litije sa ikonom Presvete Bogorodice – Pećke Krasnice epidemija je stopirana.
“Godine 1911, na prostorima Stare Srbije (Raška, Kosovo i Metohija, Severna Makedonija), koja je tada još uvek bila pod vlašću Turskog carstva, širila se kolera. Ona je dnevno odnosila više desetina života. Interesantno, nijedno dete nije bilo bolesno. Vlast je raznim tada poznatim metodama pokušala da suzbije epidemiju. Međutim, nije bilo efekta. Svakog dana broj umrlih i zaraženih bio je sve veći. Mitropolija Raško-prizrenska svakodnevno je dobijala depeše sa brojem umrlih po gradovima. Naravno, epidemija je bila i u gradu Peći. Zahvaljujući snu jedne devojke koja je bila Turkinja, i jednog hodže, vlasti je preporučeno da traže od Srba i crkve da kroz grad prođe litija sa ikonom Presvete Bogorodice iz manastira Pećka Patrijaršija. U subotu, litija je zakazana bila za nedelju, umrlo je čak 70 ljudi u Peći. U nedelju je posle Liturgije bila litija sa ikonom, i na tri važna mesta u gradu vodoosvećenje. U litiji je učestvovala i turska vojska, i vlasti i samo stanovništvo, među njima i oni islamske veroispovesti. Posle litije epidemija je prestala (izuzev 8 žrtava koje su umrle, na sam dan litije)”, navodi se u knjizi.