Kardiolog Jevgenij Čazov lečio je najviše zvaničnike zemlje, zbog čega je dobio nadimak "Kremljovski lekar". Sovjetski umetnici, pisci i akademici poveravali su mu svoje zdravlje. Uprkos tome, Jevgenij Čazov sebe je nazivao lekarom za sve, a ne samo za nekolicinu odabranih. Tokom života slušao je hiljade srca. Na primeru svojih pacijenata uveravao se da, ako brinete o svom "motoru", možete živeti dugo.
I sam je to dokazao sopstvenim životom – uživao je u čvrstom zdravlju, nikada nije uzeo bolovanje i doživeo je dostojanstvene 92 godine. Preminuo je 2021. godine.
Tokom karijere često je davao intervjue u kojima je odgovarao na pitanja koja su najviše zanimala pacijente, a samim tim i sve ljude. Govorio je o tome šta produžava, a šta skraćuje život. Svoje preporuke nikada nije menjao, jer su izdržale test vremena i iskustva.
Koja je tajna mog zdravlja?
"Često me pitaju koja je tajna mog zdravlja. Moja majka, takođe lekarka, naučila me je prvoj tajni još dok sam bio dete. Odrasla je u velikoj porodici, a tokom građanskog rata postala je prvi komsomolac na Uralu. Jednog dana pala je u ruke ‘belih’ i bila osuđena na smrt. Metak ispaljen u nju čudesno je proleteo iznad srca. Jedan meštanin ju je pronašao i negovao dok se nije oporavila", ispričao je Čazov.
Prema njegovim rečima, majka nikada nije odustajala i uvek je verovala u bolje sutra. To je prenela i na sina. Govorila mu je: "Uvek ostani smiren. Oblaci će proći, a nebo će ponovo zasijati. I najvažnije – bori se za svoju istinu, a ako nisi u pravu, priznaj to i ispravi."
Majka ga je učila i da život ne pretvara u trku za novcem: "Ne uzimaj novac koji ti pacijenti nude, to je težak greh." Kao mladog lekara često su ga opsedale misli da popusti pred tim iskušenjem, ali ga je jedan događaj zauvek oslobodio tih dilema.
"Godine 1954. poslat sam u Tulsku oblast da pomažem bolničarima. Te zime, dok sam obilazio sela, pozvali su me kod teško bolesne devojčice. Imala je upalu pluća, majka joj je bila umrla, a otac očajan od straha da će izgubiti dete. Izlečio sam je lekom koji je tada bio prava retkost", prisećao se Čazov.
Kada je otac saznao da će devojčica preživeti, pokušao je da lekara nagradi novcem. Čazov je shvatio da mu nudi poslednju ušteđevinu, pa je odbio. Tada mu je čovek, u znak zahvalnosti, hteo pokloniti piletinu i počeo da je juri po dvorištu. "Zamolio sam ga da ostavi piletinu na miru, ali taj njegov gest zahvalnosti toliko me dirnuo da su mi suze navirale svaki put kad bih se setio tog događaja", govorio je lekar.
"Dugo sam radio od jutra do mraka. Tada nema vremena da misliš o odmoru ili čak o tome šta jedeš. Neki govore o prednostima ovsene kaše, a ja ne mogu da zamislim doručak bez čaja sa šećerom ili džemom, belog hleba i mortadele. Jedem sve osim putera, masti i dimljene hrane. Najvažnije je da zapamtite jedno pravilo: prejedanje skraćuje život. Sve ostalo zavisi od vašeg organizma", govorio je kardiolog.
Međutim, ono što je zaista skraćivalo život, prema njegovim rečima, bio je stres. Video je jasnu vezu između stresa i srčanih oboljenja. Objašnjavao je da su se mehanizmi našeg tela razvijali milenijumima, ali da se savremeni život toliko ubrzao da organizam nije uspeo da se prilagodi.
"Nisu siromaštvo i teškoće ono što uništava srce, već čovekov odnos prema tim uslovima. Nekada su moji pacijenti imali više od pedeset godina, a danas ih ima i u dvadesetim – mladi ljudi koji još nisu prošli kroz velike gubitke, a već dožive infarkt", upozoravao je.
Sećao se i dramatičnih trenutaka sa međunarodnih konferencija. Na jednoj od njih, sovjetskom dopisniku je usred stresa otkazalo srce. Čazov ga je oživeo i tada još jednom potvrdio koliko stres može biti koban.
Glas javnosti/K04S