Dojenje je najkompletnija hrana za novorođenu bebu, jer majčino mleko sadrži sve neophodne elemente za normalan rast i razvoj bebe.
Tako na primer, gastrointestinalni problemi poput dispepsije, gastroezofagealnog refluksa, gastroenteritisa, opstpacije i hemoroida uopšte nisu retki kod dojilja. Zato se tokom postpartalnog perioda, može javiti potreba za gastrointestinalnim lekovima. Pošto su mnogi od njih dostupni bez recepta, žene mogu pretpostaviti da su bezbedni za uzimanje pod bilo kojim okolnostima, bez potpunog saznanja o potencijalnom riziku za bebu. Zato je jako važno farmaceutu naglasiti da je lek za dojilju, kako bi dobili pouzdane i tačne informacije da li je lek bezbedan i za bebu.
Lekovi za terapiju bolesti gastrointestinalnog trakta kod dojilja
Neki od gastrointestinalnih lekova imaju svojstva koja ih čine lišenim sistemske apsrpcije, dok se za druge pokazalo da se izlučuju u majčino mleko. No čak i ako se prolaze u mleko, to ne mora da znači da će imati neželjene efekte na bebu.
„Za uklanjanje viška želudačne kiseline, koriste se antacidi, koji se ne resorbuju ili imaju minimalnu resorpciju, što znači da njihovo prisustvo u majčinom mleku nije verovatno, te se smatraju bezbednim za primenu tokom dojenja. Dugotrajna gorušica, vraćanje kiselog sadržaja i osećaj pečenja u grudima jednim imenom nazivamo gastroezofagealni refluks. On se leči inhibitorima protonske pumpe, koji se u određenom procentu izlučuju u mleko, ali se ipak smatraju kompatibilnim sa dojenjem jer nema zabeleženih neželjenih efekata kod većine lekova iz ove grupe. Gastroenteritis predstavlja infekciju i zapaljenje sluznice želuca i creva koja se manifestuje povraćanjem, prolivom i grčevima u stomaku. Lekovi koji se koriste u terapiji gastroenteritisa većinom su kompatibilni sa dojenjem i bezbedni su za dojeno dete“, objašnjava spec. farm. Milica Đukanović, farmaceut Farmaceutske komore Srbije. Laksativi, koji se koriste u terapiji opstipacije, široko su dostupni i zastupljeni u različitim formulacijama. Oni se vrlo malo ili uopšte ne izlučuju u mleko. Zato se smatraju kompatibilnim sa dojenjem i za sada nemaju zabeleženih neželjenih efekata. Svi antihemoridalni lekovi namenjeni za lokalnu primenu odlikuju se vrlo slabom resorpcijom, zbog čega se smatraju bezbednim za upotrebu tokom dojenja.
Primena lekova za ublažavanje simptoma prehlade kod dojilja
Odrasle osobe, u proseku oboljevaju od prehlade 2-3 puta godišnje. Zato je očekivano da će dojilja barem jednom oboleti od prehlade ili neke druge infekcije gornjih disajnih puteva, tokom perioda dojenja. Kako prehladu uzrokuju virusi, a simptomi su najčešće blagi i ne zahtevaju posetu lekaru, lečenje podrazumeva ublažavanje simptoma pomoću biljnih proizvoda, medicinskih sredstava ili lekova koji se izdaju bez lekarskog recepta. „Tokom dojenja najbezbednija opcija je da se primeni lek ili medicinsko sredstvo lokalno. To znači da se za bol u grlu koriste odgovarajuće pastile ili lozenge koje se otapaju u ustima, da se za problem zapušenog nosa ili prekomerene sekrecije iz nosa koriste kapi ili sprejevi za nos. Na taj način lek deluje na mestu primene i zanemarljivo prelazi u mleko. Međutim, ponekad lekovi koji se primene lokalno nisu dovoljno efikasni za ublažavanje simptoma, ili se simptom ne može ublažiti lokalno (visoka temperatura, glavobolja, kašalj), pa je potrebno da dojilja popije odgovarajući lek. Tada je veća je mogućnost da lek prođe u mleko i uzrokuje neželjene reakcije kod bebe. Ali ne prolaze svi lekovi u mleko. Na sreću, većina lekova koji se koriste za ublažavanje simptoma prehlade, a u apoteci se izdaju bez lekarskog recepta, mogu da se koriste tokom dojenja, bez bojazni da će naškoditi bebi. S obzirom da neki bezreceptni lekovi ipak mogu proći u mleko, dojiljama savetujemo da pre nego što primene bilo koji biljni proizvod, medicinsko sredstvo ili lek bez lekarskog recepta, potraže savet farmaceuta“, kaže mag. farm. spec. Nikolina Skorupan iz Farmaceutske komore Srbije.