Glas Javnosti

SPISATELJICE SU KROZ ISTORIJU KORISTILE MUŠKE PSEUDONIME: Razlozi za ovaj trend su brojniji nego što se da pretpostaviti… (FOTO)

Zanimljivosti
Autor: Glas javnosti

Nedavno je u Britaniji organizovana kampanja sa ciljem da se ženama piscima, koje su kroz istoriju, stvarale pod senkom, vrati njihovo pravo, da se nazovu svojim imenima, da im se konačno ukaže poštovanje.

Ogroman je broj primera u različitim istorijskim periodima, gde su se žene stvarajući neverovatna dela, krile iza muških pseudonima.

Najsvežiji primer je DŽ.K. Rouling, koja je izabrala ’neutralno’ ime kako bi odabir mladih muških čitalaca pao na njenog  ’Hari Potera’.

Kako prenose mediji, pretvarajući se da su muškarci najviše uspeha imale su žene koje su se potpisivale kao Džordž Eliot, braća Kurijer, Elis i Ekšn Bel, kao i Žorž Sand. Iza tih imena kriju se Meri En Evans, sestre Bronte i Amantin Lusil Aurora Dupe.

Najveći broj dela objavljen je anonimno ili pod pseudonimima tokom 18. i 19. veka.

Krajem 18. i početkom 19. veka gotska književnost bila je veoma popularna, a tada, kao i sada, ona se vezuje uglavnom za žene. En Redklif, Meri Robinson, Klara Riv, Šarlota Smit i Meri Šeli dominirale su na literarnom tržištu, zbog čega nije sasvim tačna tvrdnja da nije bilo spisateljica koje su koristile sopstvena imena za svoja literarna dela.

Ako je i bilo onih koje su ’postajale muškarci’, njihov cilj bio je da se, naročito tokom 19. veka, distanciraju od populističkih, kič romana, koje su uglavnom čitale žene. Dakle, da bi bile ozbiljnije shvaćene.

Džordž Eliot prvo je ime kao dokaz da su žene, koje su želele da budu ozbiljno shvaćene, morale da ’izigravaju jači pol’. Tačnije, Meri En Evans, koja je postala Džordž Eliot. Međutim, Rozmari Bodenhajmer, profesorka na Bostonskom koledžu, objašnjava za BBC da se Evansova opredelila za književnu anonimnost zbog svog privatnog života. Naime, ona je bila u vezi i otišla u Nemačku sa Džordžom Henrijem Luisom, koji je već bio oženjen. Pseudonim je koristila da se njeno ime ne bi vezivalo za seks skandal- navode mediji.

Za neke druge spisateljice, ovo je bio način da prikriju svoje seksualne orjentacije. Poznat je slučaj Vernon LI, odnosno Vajolet Pejdž koja je bila lezbejka. Zahvaljujući pseudonimima, ona je umesto da prikrije, stvarala sasvim novi identitet za sebe.

Među spisateljicama koje su koristile pseudonime bilo je i onih rasno orjentisanih. Veliki je broj pisaca koji je uzimao najrazličitija imena kako bi prošli kao ’belci’. Najpoznatiji je primer En Petri, Afroamerikanka koja je koristila pseudonim Arnold Petri. Kada je ipak svoj prvi roman objavila pod pravim imenom 1946. Godine, on je za kratko vreme prodat u tiražu većem od milion primeraka čime je postala prva Arfroamerikanka sa ovolikim uspehom u prodaji romana.

Ono što je zaključak prema BBC-ju jeste da glavni odgovor leži u žanru književnog dela. Stoga, veruju, pisci koriste svoja prava imena kada se radi o ozbiljnoj literaturi, dok pseudonime kriste za fiktivna dela.

Dodaju još je, da je u poslednje vreme trend da se pisci kriminalističkog i triler žanra potpisuju pseudonimima.

Zaključak je da su žene kroz istoriju pseudonime koristile iz najrazličitijih razloga, a navode da je danas čak poželjno da u potpisu stoji ime ženskog autora.

 

(Glas javnosti)

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR