On kaže da je prirodno postaviti pitanje zašto su deca bila tu, zašto su mališani vođeni na iscrpljujuće i opasno putovanje duboko u mračne pećine sa manjkom kiseonika, gde su morali da puze po uskim i niskim prolazima i da se penju uz stene i spuštaju niz prolaze.
"Uprkos detaljnom ispitivanju pećinske umetnosti, malo studija je fokusirano na prisustvo dece. Glavna hipoteza je da je to bilo obrazovno iskustvo – prenosilo se znanje, tradicija i običaji sledećoj generaciji. U našoj studiji mi dajemo argumente da je učešće dece imalo dodatno značenje: da su, u stvari, deca imala važnu, jedinstvenu ulogu – direktnu komunikaciju sa entitetima koji obitavaju u najvećim dubinama i drugim svetovima", rekao je dr Kedar.
Deca kao veza između materijalnog i duhovnog sveta
On je dodao da studija prati njihov prethodni rad, u kome su predstavili „pećinsku umetnost kao ekspresiju kosmološkog pristupa, sa naglaskom na odnos ljudi i drugih entiteta“.
"Zasnovano na širokom proučavanju dece u starosedelačkim društvima, sa novim pogledima na rituale u pećinama i uz pećinsku umetnost, na novi načun shvatamo ulogu dece u nastanak pećinske umetnosti. Integrisanjem podataka uspeli smo, prvi put, da predstavimo novo i originalno objašnjenje a uključivanje dece u stvaranju pećinske umetnosti: svet dece razlikuje se od sveta odraslih i deca imaju različite jedinstvene mentalne i kognitivne karakteristike", rekao je Asnaf.
Zbog toga su starosedelačke kulture širom sveta, kroz istoriju i praistoriju, videle decu kao „aktivne agente“, medijatore između ovog sveta i entiteta koji naseljavaju prirodni svet, podzemlje i kosmos. Asnaf pojašnjava da na taj način deca doprinose svojim zajednicama – lovci-skupljači živeli su u prirodi i želeli su stalnu, neprekinutu vezu sa različitim entitetima, životinjama i biljkama kao izvorom hrane, kamenom korišćenim za pravljenje alata, duhovima predaka.
Prof. Barkaj dodaje da su mnoga društva videla pećine kao prolaze ka podzemnom svetu gde su, pomoću šamanskih rituala, mogli da komuniciraju sa kosmičkim entitetima i stanovnicima podzemnog sveta kako bi rešili egzistencijalne probleme.
"U ovom kontekstu, deca su viđena kao prelazna bića, koja pripadaju svetu koji su napustili rođenjem i onom u kome trenutno žive. Mala deca su zato smatrana posebno važnom za prevazilaženje jaza između svetova. U ovoj studiji mi povezujemo ono što znamo i pretpoostavljamo da su se deca priključivala odraslima na putu do najdubljih pećina i u slikanju po zidovima zbog svoje uloge medijatora",objasnio je on.
Glas javnosti /S04S