Identifikovali su 25 faktora životne sredine koji utiču na sat starenja, uključujući koliko često osoba jede sir, koliko često se oseća „sitom“ i koliko lako nečija koža preplane.
Od tih 25, identifikovali su četiri koja su imala najveći uticaj na smrtnost i biološko starenje, više od gena:
Pušenje – vodeći je uzrok smrti i povećava rizik od mnogih ozbiljnih bolesti.
Društveno-ekonomski status – ljudi sa nižim prihodima i nivoom obrazovanja imaju tendenciju da imaju kraći životni vek zbog faktora kao što su ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti i lošije zdravstveno ponašanje.
Nedostatak fizičke aktivnosti – ovo je povezano sa povećanom smrtnošću jer značajno povećava rizik od razvoja hroničnih bolesti kao što su bolesti srca, moždani udar, dijabetes tipa 2, određeni karcinomi i demencija.
Uslovi života –značajno utiču na stopu mortaliteta utičući na pristup zdravstvenoj zaštiti, izloženost opasnostima po životnu sredinu, izbor načina života i sveukupni nivo stresa.
Otkrili su da su faktori životne sredine skoro 10 puta važniji od genetskih faktora. Faktori životne sredine objašnjavaju 17 procenata varijacija u riziku od smrti, u poređenju sa manje od dva procenta objašnjenih genetskom predispozicijom.
Takođe su otkrili da izlaganje u ranom životu, uključujući telesnu težinu u dobi od 10 godina, utiče na starenje i rizik od prerane smrti 30 do 80 godina kasnije. Faktor rizika za ranu izloženost je i taj da li je majka pušila u vreme rođenja.
Izloženost životnoj sredini imala je veći uticaj na bolesti pluća, srca i jetre, dok je genetski rizik dominirao za demenciju i rak dojke.
Glas javnosti /S04S