Život pojedinca za njega je uvek vredeo manje nego megalomanske reforme društva i ekonomije, te je usled njegovih represivnih mera stradalo između 20 i 30 miliona ljudi.
Uspeo je, doduše, da industrijalizuje tehnološki zaostao SSSR – veoma brzo i veoma kuso, ali dovoljno efikasno da dobije Drugi svetski rat, što su cenili čak i njegovi ljuti protivnici nacisti.
Staljin nije bio vatreni govornik i ideolog. Kolege-revolucionari su prezrivo frktali na njegovu suvoparnu dužnost partijskog sekretara, govorili da je siv i dosadan i nazivale ga "Tovarišč Kartotekov". To mišljenje je, doduše, većina njih platila svojom glavom...
Poznato je da nije voleo ljude koji mnogo i dugo govore, ali ne može mu se poreći da je bio čovek od dela i principa. Čak i ako su ti principi bili krvavi i neljudski.
Tako je zabeležena anegdota koja se pripisuje Staljinu gde je on slikovito objasnio članovima Politbiroa kako se lako lako upravlja i manipuliše ljudima uz pomoć jedne - kokoške.
(Glas javnosti)