Studija je otkrila da ljudi mogu da pokažu znake zavisnosti od ultraprerađene hrane poput sladoleda, čipsa i drugih proizvoda sa visokim sadržajem šećera i ugljenih hidrata. Istraživači su analizirali 281. studiju iz 36 zemalja i otkrili da 14 odsto odraslih i 12 procenata dece pokazuje znake zavisnosti od ultraprerađene hrane, kako je definisano Yale Food Addiction Scale (Yale skalom zavisnosti od hrane). Te zavisnosti su bile na istom nivou kao i zavisnosti od alkohola i duvana, pokazalo je istraživanje.
– Postoji logična i dosledna podrška validnosti i kliničkoj važnosti zavisnosti od ultraprerađene hrane. Priznajući da određene vrste prerađene hrane imaju svojstva supstanci koje izazivaju zavisnost, možda ćemo moći da pomognemo u poboljšanju globalnog zdravlja – izjavila je Ashley Gearhardt, vodeći istraživač i profesor psihologije na University of Michigan.
Prema koautorki studije Alexandri DiFeliceantonio, profesorki na Virginia Tech University „većina hrane za koju smatramo da je prirodna ili minimalno obrađena, obezbeđuje energiju u obliku ugljenih hidrata ili masti, ali ne oboje“. Profesorka DiFeliceantonio ističe da iako svako može da prestane da puši, da prestane da pije ili da se kocka – teško da iko može da prestane da jede.
Dijetetičarka Erin Palinski-Wadeda, na primer, ne krije da je skeptična prema nalazima istraživanja.
– Iako hrana bogata dodatkom šećera može da stimuliše jedinjenja koja podstiču dobar osećaj u mozgu i da stvori naviku, šećer sam po sebi ne izaziva zavisnost na način na koji kokain ili neka druga droga mogu. Konzumiranje šećera, a zatim njegovo smanjenje ili eliminisanje iz ishrane neće rezultirati simptomima povlačenja ili neželjenim efektima kao što bi se desilo kod prave zavisnosti. Žudnja za hranom je složena i ima veze ne samo sa profilom ishrane, već i sa emocijama i naučenim ponašanjem u vezi sa jelom – navodi Erin Palinski-Wadeda.
Neki od ključnih nalaza studije, navedeni su u saopštenju za javnost:
– Neophodno je razumeti zavisnost od ove ultraprerađene hrane na globalnom nivou, posebno u siromašnim zemljama – naglasila je profesorka Gearhardt napominjući kako ih niska cena, praktičnost i marketing čine ove namirnice privlačnijim.
– Biće potrebna hrabra akcija da se promene ovi i drugi ekonomski i strukturni faktori koji teraju ljude da jedu ultraprerađenu hranu – zaključila je Ashley Gearhardt.
Glas javnosti/E klinika