Kamena šuma redak prirodni fenomen, zbog neuređenog prilaza i obraslih putokaza, teško se do njega dolaze. U studijama stručnjaka koji se ovim fenomenom bave još od ranih sedamdesetih, piše da je "kameno drvo" iznad Mataruške Banje nastalo prolaskom mineralnih voda kroz naslage vulkanskog pepela, što je tokom hiljada godina dovelo do toga da se nekada živi organizam doslovce pretvori u materiju tvrđu i od kamena. Okamenjena šuma, jedinstven prirodni fenomen, nalazi se na lokaciji između manastira Žiče i Mataruške Banje na brdu koje se zove Lojanik. Na samo 5 km od Kraljeva, odnosno nekoliko stotina metara od Mataruške Banje, prostire se na površini od 15 hektara.
Ostaci kalcifikovanog drveta, od kojih su neki stariji i od milion godina, mogu se pronaći samo na malom broju nalazišta u svetu.
Kameno drvo samo po sebi deluje fascinantno, ima svojstva slična granitu, ali i svojstva običnog komada drveta, pa su na njemu vidljivi godovi, središte biljke, svi kanali koji su hranili stablo. Na žalost, zbog nedovoljne informisanosti, a specifične tvrdoće ovog drveta, lokalno stanovništvo ga je godinama koristilo kao oštrač za kose.
- Ti komadi drveta su laki, ali su tvrdi kao granit i zbog toga ih je lokalno stanovništvo koristilo kao odličan oštrač za brušenje kosa. Ovo okamenjeno drvo je zaustavljeno na pola puta da postane poludragi kamen", kaže osnivač Ekološkog pokreta "Ibar" iz Kraljeva profesor Miroslav Pavlović za Sputnjik.
Mataruška šuma zakonom zaštićena još od druge polovine prošlog veka. Osnivač Ekološkog pokreta „Ibar” iz Kraljeva, profesor Miroslav Pavlović, za „Sputnjik” ističe da se već pokazalo da ne umemo da koristimo nešto što imamo.
- Mi pokušavamo da apelujemo da se Kamena šuma zaštiti. Iako je formalno zaštićena od šezdesetih godina prošlog veka, u praksi šuma zapravo nije pod zaštitom i niko se o njoj trenutno ne stara. Opet se ispostavlja da ne možemo da zaštitimo nešto što je već zaštićeno. Ne postoje podzakonski akti i suštinska volja da neko to sve finansijski pokrije, iako su ulaganja minimalna”, kaže Pavlović.
Sve okovano i sačuvano u vremenu, zahvaljujući pre svega silicijumu koga ima dosta u mineralnim vodama koje su zaslužne za kalcifikaciju, strpljivo čeka da na njega obratimo pažnju.
U Kamenoj šumi nema ni klupe, ni table na kojoj bi stajalo objašnjenje o kakvom se prirodnom dobru radi, ni upozorenja da taj predeo mora da se očuva, niti staze koja vodi do nje. Ničega nema, a to bi mogla da bude atrakcija poput Đavolje varoši. Okolnosti za dalja istraživanja otežani su jer na ovaj lokalitet delom polaže pravo država, a delom privatni vlasnici.
Glas javnosti/agroinfo.rs