Prema još jednom istraživanju, koji je finansirala Evropska unija, čak ni sapuna i papirnih ubrusa nema dovoljno u našim školama, pa je trećina anketiranih učenika i roditelja odgovorilo da ih nema uopšte ili ih nema dovoljno. Da nije reč samo reč o isturenim odeljenjama u seoskim školama u ovim istraživanjima se navode i grozomorni primeri u obrazovnim ustanovama iz samog centra prestonice, pa se tako pominje i OŠ “Oslobodioci Beograda”, na Paliluli kod Novog groblja, gde recimo ne rade vrata od toaleta, a daske na šoljama su ili polomljene ili ih nema uopšte.
Naravno, da je situacija u prestoničkim školama, prema istraživanju Zavoda za javno zdravlje, bolja nego u ostalim školama po Srbiji. Kao prvi alarmantan primer navodi se teška situacija u okolini Šapca gde poljske toalete ima najmanje 21 školski objekat, dok u oblasti Leskovca najmanje šest škola deli tu tešku sudbinu, što kažu i nije “toliko loše” u odnosu na neke ranije godine, jer neke od njih nisu imale ni kanalizaciju, ni septičku jamu, pa je školsko osoblje morali da donosi vodu u flašama.
Posebno zabrinjava, kako navode u izveštaju Zavoda za javno zdravlje, što se uslovi koji utiču na zdravlje dece iz godine u godinu pogoršavaju, pa recimo 2016. godine toalete, lavaboe i druge uređaje za pranje ruku nije imalo ili nisu radili u 6,41odsto nadziranih škola, a u 2019. godini već 8,83 posto Ovaj broj, kako navode, može biti i veći, jer se tokom godišnje kontrole ne obiđu sve, već samo oko trećine škola.
Dalje, u Novom Pazaru od 21 škole koje je 2019. kontrolisao ovaj Zavod, devet nije imalo funkcionalne sanitarije. Takođe, najviše škola sa lošom higijenom nalazi se u Zlatiborskom okrugu, u blizini Užica i Prijepolja, a kao najveći razlog navode neispravnost vode za piće.
Iz Ministarstva prosvete su, poslednjih meseci, na pitanja novinara o ovakvim uznemirujućim podacima, baš dok pričaju o uvođenju robota koji će zameniti nastavnike, pravdaju da je održavanje školskih objekata u nadležnosti lokalnih samouprava, a da su oni, eto, malo pomogli zbog epidemije virusa korona, pa su podelili nešto sredstava za higijenu u školama. A umeju i da “pohvale” u čestim saopštenjima kako u školama u Srbiji “nema većih problema” u održavanju higijene.
Svetske organizacije koje se bave pravima dece, posebno UNICEF, svake godine prate da li deca u školama imaju pristup vodi za piće i sanitarijama, pa samo prema izveštaju iz 2018. godine, Srbija, Hrvatska, Moldavija i Mađarska jedine zemlje u Evropi u kojima postoje škole bez osnovnih higijenskih uslova. A da su Srbija i Hrvatska jedine države u Evropi sa školama koje nemaju pristup vodi za piće. U ranijim izveštajima navodili su da je 71% učenika reklo da nije zadovoljno stanjem u školskim toaletima, a više od 60% njih izbegava da ide u toalet dok je u školi. Takođe, i da je čak 96 odsto učenika tad je tvrdilo da u njihovoj školi nema toalet papira
Iz svega ovog navedenog možda je logičnije preporučiti čelnicima Ministarstva prosvete, da nakon digitalnih učionica i elektronskih dnevnika, kada krenu da uvode robote umesto nastvnika, pokušaju da upotrebe sve te veštačke inteligencije u nekim jednostavnijim poslovima, recimo toaletno - sanitarnog tipa. Raalno je pokušati, ako to već sa ljudima ne uspeva.
(Glas javnosti)