Pored osnovnih sredstava kao što su higijena, češljanje, šminka i prirodna kozmetika ljudi su u prošlosti pribegavali i nekim radikalnim metodama.
U njih spada, na primer, puder od olova. Još u antičkoj Grčkoj je olovo bilo koršćeno za eksperimente na koži a svoj procvat je doživelo u elizabetinsko doba i u baroku kada je bilo veoma popularno da lice bude belo.
U jednoj davnoj britanskoj serija koja se bavila rimskim periodom vladavine njihovim ostrvom postoji šala na račun starosedelaca koji iz čupave kose izvade pacova, ali to se mnogo kasnije i dešavalo damama u Evropi koje su nosile velike perike. One su se nosile nedeljama bez pranja pa su u njih zaista i svraćali pacovi te su morale da ih drže u kavezima da ih nekako obezbede.
Da bi se izgubilo na težini konzumirali su se kravlji paraziti. Naime, početkom 20-og veka su se pojavile pilule koje su sadržale kravlji parazit za koji se verovalo da će pojesti sav višak iz želuca. Pretpostavlja se da ga je konzumirala i Marija Kalas.
Za što šire zenice su se u renesansnom dobu koristile droge - tačnije haluciongena biljka beladona. Mešale su se sa kapima za oči.
Lord Bajron je bio jedna od prvih selebritija u modernom smislu te reči. On je mnogo vodio računa o svom izgledu te je bio pionir u propagiranju konzumacije sirćeta u svrhu mršavljenja. Preterivao je u tome jer je svakog dana pio sirće i jeo krompir potopljen u njega. Zbog toga je često povraćao.
U srednjem veku se čelo smatralo najlepšim delom lica. Stoga su žene odstranjivale trepavice i obrve da bi bile što lepše.
U vreme viktorijanskog doba žene su grizle svoje usne i štipale same sebe za obraze veoma često da bi bile rumenije i jedrije.
(Glas javnosti)