Vremenom se odnosi menjaju, a svakodnevne obaveze, umor i stres mogu postepeno potisnuti bliskost među partnerima. U nekim ljubavima taj proces ne uključuje otvorene sukobe niti nagle prekide, već dolazi tiho i neprimetno.
Partneri ostaju pod istim krovom, ali emocionalna veza polako bledi. Sve je naizgled u redu razgovori o svakodnevnim stvarima, obaveze prema deci, zajednički ručkovi ali istinska povezanost se gubi.
Kad brak izgleda kao kulisa
Parovi u toku tihog razvodu naizgled funkcionišu savršeno – idu zajedno na roditeljske sastanke, porodične ručkove i proslave. Deluju stabilno, odgovorno, čak i složno. Ali iza te slike često se krije potpuni emocionalni muk.
Ne postoji više potreba za bliskošću, ne razmenjuju se nežnosti, a razgovori su svedeni na logistiku: ko će pokupiti dete iz škole, šta ima za večeru, kad treba da se plati račun.
Jedan od najjasnijih znakova tihog razvoda jeste život u istom prostoru, ali bez zajedničkog života.
Spavanje u odvojenim sobama, odvojeni godišnji odmori, izbegavanje razgovora o važnim temama , sve to stvara osećaj usamljenosti i otuđenja. Fizička distanca često prati emocionalnu nema više zagrljaja, poljubaca, dodira, ni iskrenog osmeha. Čak ni svađa više nema.
Roditelji, ali ne više partneriUloga roditelja često postane jedina zajednička tačka. Deca su prioritet, zajednički zadatak, ali i izgovor da se ne priča o sopstvenom odnosu.
Parovi počinju da funkcionišu kao tim u organizaciji dečijeg života, ali zaboravljaju da su nekada bili tim i jedno drugom. Kad se uloga supružnika svede na "tata i mama", veza polako umire u senci roditeljstva.
Emocionalna prazninaIako nema otvorenih sukoba, parovi u tihom razvodu često pate u tišini. Usamljenost postaje svakodnevnica, ogorčenost se nakuplja jer se bitna pitanja guraju pod tepih.
Kada partneri prestanu da razgovaraju o stvarima koje ih tište, među njima raste zid. Sve što nije rečeno – ostaje između njih. A to, vremenom, postaje nepremostivo.
Iako parovi misle da sve uspevaju da prikriju, deca veoma jasno osećaju tenziju, distancu i hladnoću među roditeljima.
Oni primećuju kada mama i tata više ne komuniciraju s bliskošću, kada večere prolaze u tišini, kada izostaje smeh. Tihi razvod stvara ambijent neizvesnosti i nesigurnosti, čak i kada se ništa otvoreno ne govori.
Bez razgovora nema povratkaMnogi parovi godinama ostaju u ovom stanju jer ne žele da otvore neprijatne teme. Ali svaka potisnuta misao, svaki osećaj koji se ne izgovori samo produbljuje jaz.
Ne može se vratiti bliskost ako se ne pokuša razgovor, koliko god on bio bolan.Tihi razvod ne mora biti kraj – ali ako se predugo ćuti, pretvoriće se u nepovratno udaljavanje.
Glas javnosti/D03S