Ovoga puta knjiđevnica se bavila temom odnosa između roditelja i dece i otkrila da je svoju decu poštedeča pogrebnih troškoa jednoga dana jer je svoju sahranu već unapred pripremila.
Ključno pitanje, prema rečima Vedrane Rudan, jeste da li bebe mogu da budu srećne dok su majke žive ili to postaju tek kada odu daveži – kako ih naziva u tekstu – koji ih finansiraju.
- Tu su i pogrebni troškovi. Bebe su najsrećnije dok stoje na rubu majčinog groba i jecaju u neverici. Organizovala sam svoju sahranu. Platila sam čoveka da moju urnu odveze barkom na otvoreno more i prah istrese u dubinu. Do smrti me žderalo dete, nakon smrti će me gutati ribe. To će mi biti najbolja investicija u životu, oprostite, posle života. J****e! Moje dete voli orade. I nakon smrti ću biti jestiva, piše Rudan.
(Glas javnosti)