Iza sebe je ostavio umetnost za sve, a svojoj porodici je u zalog ostavio mnogo uspomena i ljubavi.
Naime, u njegovoj “Knjizi koje nema” ima jedna priča koju treba čitati s posebnom pažnjom. Zato što nije izmišljena, ona nosi sećanje na jedan od najtežih perioda u životu Đorđa Balaševića.
Jelena Beba Balašević, njegova ćerka, ispričala je tada da je to “bajka” koju su joj pričali kad je nakon teške saobraćajne nesreće, u kojoj je povredila kičmu, ležala nepokretna u bolnici i prolazila kroz pakao. Govorila je da je to priča koja joj je pomogla da ponovo stane na noge.
-Ne bi bilo tačno reći da je ovo prva Đoletova bajka. OK, prva tatina bajka. Neću kriti da ovu vest pišem ja, Beba, srednje dete i jedan od urednika (smem da se foliram malo). Dakle, bilo bi to nefer prema Lepoj protinoj, Boži Pubu, prema Uspavanki za dečaka, prema, na kraju krajeva pesmi koju najviše izbegavam: Naopakoj bajci. Pomenuti likovi su (verovatno) izmišljeni, oni žive i dalje u fantastičnom pejsažu vrbaka pod mesečinom, u birtiji okruženi kibicerima u transu, negde tamo gde im je zauvek lepo. No, Naopaka bajka nažalost nije izmišljena.
U njoj su stvarni i bolnički suteren kao tunel ka nebesima i hladni čelik skalpela i onaj prvi sneg koji u ovoj priči ne donosi čudnu pesmu, praporce i svatove. Čekaj, to je on o tebi pisao? Ono kad si imala nesreću? Je l’ ti stvarno pričao bajku, pitali bi radoznalci. Nisam je ja imala. Imali smo je svi. I nije tema za ovu priliku. Ali da, jeste, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa, pričali su mi bajku o tome da ću izaći peške iz bolničke sobe i ta bajka se na sreću obistinila. Mislim o tome upravo sada, dvadeset godina posle Naopake, dok sedim i kucam malu vest da je tata napisao bajku koju neću izbegavati. Naprotiv.
U međuvremenu sam diplomirala književnost pa imam pravo čak i malo da se foliram u ulozi književnog kritičara, a šta bolje definiše pravog knjiškog moljca od parafraziranja Šekspira? Dakle, Knjiga Koje Nema je građa od koje se prave snovi, a čitav naš život je snom zaokružen. To je bajka koja te rastuži kada se završi… Ne zato što nije srećan kraj, jer onda baš i ne bi bila prava bajka, već zato što je kraj. Kao urednik, morala sam da je pročitam nekoliko puta. I moram da priznam da je biti urednik ove knjige takođe posao iz bajke. Ovo je knjiga o Knjizi koja povezuje prijatelje… I sasvim sam sigurna da će povezati sve Nas- napisala je tada Beba, prenosi Nova.
Podsetimo, Đorđe Balašević preminuo je danas na Infektivnoj klinici u Beogradu, a njegova ćerka za medije je uspela da potvrdi ovu informaciju samo kratkom “da”.
(Glas javnosti)