Poznati direktor fotografija i snimatelj bolovao je od korone i bio je na respiratoru.
Boža Nikolić je radio kao kamerman na televiziji tokom ’60-ih godina da bi krajem ’70-ih uplovio u filmske vode.
Sarađivao je sa rediteljima poput Lordana Zafranovića (Pad Italije), Vladimira Tadeja (Pakleni otok), Vatroslava Mimice (Posljednji podvig diverzanta Oblaka), Milivoja Miloševića (Drugarčine), Milana Jelića (Pazi šta radiš), Miše Radivojevića (Snovi, život, smrt Filipa Filipovića, Živeti kao sav normalan svet, Dečko koji obećava), Bore Draškovića (Život je lep), Dragoslava Lazića (Sekula i njegove žene); poznat je i po snimateljskom radu na kultnim filmovima Slobodana Šijana (Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug). Reditelj je naslova "Balkanski špijun", "Tamna strana Sunca", "Tri karte za Holivud", "U ime oca i sina", "Balkanska braća".
- Ja sam otkrio Breda Pita. Bio sam u "Metro Goldvin Majeru", i od četiri stotine glumaca koji su bili na kastingu za ovaj film, izabrao sam njega. Zbog izbijanja rata u tadašnjoj Jugoslaviji, "Tamna strana Sunca", nažalost, ovde nikada nije prikazana, a američku premijeru je doživela tek 1997. Meni su, zapravo, Amerikanci ukrali taj film, jer sam ja njegov suvlasnik, a nikada mi nisu dali ni dinara. Ali danas mogu da kažem da u karijeri ne žalim gotovo ni za čim - rekao je svojevremeno za domaće medije.
Za film Beštije je 1978. dobio na filmskom festivalu u Puli Zlatnu arenu za kameru i 1985. za film "Život je lep". Sa Dušanom Kovačevićem je podelio Veliku Zlatnu arenu za režiju filma "Balkanski špijun".
Godine 2015. u Bitolju na svetskom festivalu direktora fotografije i kamermana dobio je nagradu za životno delo 'Zlatna kamera 300' za doprinos savremenoj svetskoj filmskoj umetnosti. Bio je u jednom periodu i član je Regulatornog tela za elektronske medije i a on je i počasni član Asocijacije srpskih snimatelja.
(Glas javnosti)