Ona se vekovima koristila za žene koje su prigovarale muževima. To je bila žena koja je imala "opak jezik" ili je "pravila nered glasnim optužbama", što znači da se svađala sa komšijama ili, što je za njih bilo ozbiljnije, s vlastima.
Krajem 16. i početkom 17. veka, pojavljuje se i zabrinutost zbog žena koje "izlaze iz kontrole", između ostalog time što prkose muževima, učestvuju u pobunama. Ova opsednutost ponašanjem žena u tom periodu ogleda se i u književnosti, kao što je Šekspirova komedija "Ukroćena goropad".
Poreklo brnjice za brbljivice nije sasvim jasno, ali se trenutno smatra da potiče iz Evrope, negde iz perioda srednjeg veka, i da se koristila kao deo kaznenog sistema. Prvi put se pominje u Velikoj Britaniji kao kazna za veštice u Škotskoj u 16. veku.
Prva zabeležena upotreba brnjice kao kazne za brbljivice u Engleskoj datira iz 17. veka. Njena primena bila je najčešća u gradovima na severu Engleske, iako postoje primeri na jugu zemlje. Upotreba brnjice bila je uglavnom odobrena od strane manorijalnih ili crkvenih sudova, ali čak i tada - ova kazna je bila nezakonita.
Mnoge žrtve "ženske brnjice" bile su starije žene, poput udovica i siromašnih žena, koje su se često smatrale teretom za parohiju ili ženama koje nisu bile pod kontrolom muškarca. Zbog toga su često bile viđene kao pretnja moralnom ili ekonomskom blagostanju zajednice. Mnoge od tih žena bile su i optužene za veštičarenje.
Iako se danas brnjica često zamišlja isključivo kao sredstvo mučenja žena, i to u surovijem vremenu koje je volelo senzacionalizam, postoje tvrdnje da su i muškarci ponekad stavljani u brnjicu zbog različitih prestupa.
Glas javnosti/T02S