Sa druge strane, od dede je kao dečak naučio veliku stvar, koju je kasnije u životu svakako „doneo" i u svoju porodicu, kao najveći odmor i spas.
- Moj oslonac je Biljana bez koje teško da bih bio tu gde sam. Zaslužuje ona mnogo više od pesme, ona je moj veliki oslonac u životu – kazao je jednom prilikom pevač, koji je veri i te kako okrenut i koji bez odlaska na Svetu Goru gotovo i da ne može.
- Moj pokojni deda Marko je bio jako pobožan čovek i mi smo kao klinci jednom nedeljno morali da idemo kod dede. On je živeo na selu i gore smo išli kod njega i večera nije mogla da prođe da ne ustanemo kompletno i moj otac i majka, stric i sva deca, baba, svi su morali da stoje u stavu mirno i da se čita molitva pred večeru. Deda je stajao ispred nas i čitao molitvu, otkad ja znam za sebe to je tako bilo - objašnjavo je on, prenose pomenuti mediji, a Aco je onda nastavio:
- Njegove priče koje sam slušao, šta je prošao, šta ga je sve snašlo, a da nikad nije odustao od vere, negde mi je kao klincu bilo jako zanimljivo, pa sam počeo da sebe teram pred spavanje; moram se pomoliti Bogu, to mi je pod obavezno. Poštovanjem svoje vere poštujete i tuđu veru i druge ljude - naglasio je Pejović.
Svoje stavove, inače, opravdava i potkrepljuje činjenicom da kumuje i prijateljima koji su druge verske pripadnosti. Svoje odmore, pak, često provodi na Hilandaru, gde pronalazi mir kao nigde drugo.
- Vera ti pomogne da porodicu sačuvaš. Trudio sam se da porodicu i klince uvedem u priču, da znaju šta su prave vrednosti, a šta nisu. Trudim se da idem svake godine na Hilandar, to je srpski hadžiluk, vidim da mnogo mladih ljudi odlazi na Svetu Goru. Gore treba otići zato što tih četiri, pet dana koliko se ostane, čovek sam sebe preispita, ja bar sebe, ali znam i moji prijatelji i kumovi. To je meni neki ventil koji niko ne može da mi pruži, ni skijanje koje volim jako, ne može to da mi nadomesti. Ne postoji nikakav odmor koji može da mi odmori glavu kao što mogu gore da se odmorim - izjavio je bio Aco.
Glas javnosti/Grand