Negativne misli i informacije se duže zadržavaju u našem mozgu, a za to postoji istorijski razlog. Psiholozi savetuju kako da okrenete proces i duže zadržite pozitivne osećaje.
Naša sklonost da obraćamo pažnju na negativne informacije umesto na pozitivne potiče od evolucionih nasleđa naših praistorijskih predaka koji su živeli u pećinama. Tada je opreznost prema opasnostima, tj. “lošim stvarima”, bila pitanje života i smrti.
“Nasledili smo gene koji nas usmeravaju da obratimo posebnu pažnju na negativne aspekte našeg okruženja koji bi nam mogli naškoditi”, objašnjava psiholog i istraživač sreće Timothy J. Bono, doktor filozofije, koji predaje kurs o Nauči sreću na Univerzitetu Vašington u Sent Luisu.
Na ovaj način, zadržavanje na “lošim stvarima” slično je senzaciji bola – naša tela radi sve da nas zaštiti, ali se i troši.
Osim toga, negativne emocije bude amigdaliju, strukturu u obliku badema u mozgu koju psiholog Rick Hansen, doktor filozofije, osnivač Wellspring Institute for Neuroscience and Contemplative Wisdom, naziva “alarmom vašeg mozga”.
Prema dr. Hansenu, amigdala “koristi otprilike dve trećine svojih neurona da traži loše vesti. Nakon što zvoni alarm, mozga negativni događaji i iskustva brzo se čuvaju u memoriji, za razliku od pozitivnih događaja i iskustava koji obično moraju da budu prisutni u svesti dvanaest ili više sekundi kako bi prešli iz privremene memorije u dugotrajno skladište.”
Šta je sklonost ka negativnosti?
Ne samo da se negativni događaji i iskustva brže urezuju, već i duže ostaju prisutni od pozitivnih, prema istraživaču Randy Larsenu, doktoru filozofije. Ovo lepljenje poznato je kao pozitivno-negativna asimetrija ili sklonost ka negativnosti.
Drugim rečima, iz različitih razloga, uključujući biologiju i hemiju, verovatnije je da ćemo zapamtiti uvredu ili negativan događaj nego što ćemo primiti kompliment ili se setiti detalja srećnog događaja.
Sklonost ka negativnosti može čak uzrokovati da razmišljate o nečemu negativnom čak i ako je nešto pozitivno podjednako ili više prisutno.
Na primer, možda ćete provesti ceo dan sa prijateljem i lepo se zabaviti, ali ako izgovore jedan mali komentar koji vas iznervira, možda ćete se na kraju setiti tog dana samo zbog tog komentara – klasifikujući iskustvo kao negativno, iako je ceo dan zapravo bio pozitivan.
Još jedan primer, objašnjava dr. Bono: “Dany Kahneman (ekonomista koji je osvojio Nobelovu nagradu 2002. godine za svoj rad) dizajnirao je studije u kojima se učesnici pitaju da zamisle ili gubitak od 50 dolara ili dobitak od 50 dolara. Iako je iznos isti, emocionalni odgovor je znatno veći za one koji zamišljaju gubitak novca. Drugim rečima, negativnost gubitka nečega mnogo je veća od dobitka nečega… čak i kada je “nešto” što je izgubljeno ili dobijeno objektivno ekvivalentno.”, piše PsihoCom.
Sklonost ka negativnosti: Razlika između muškaraca i žena
Zanimljivo je da postoji razlika u tome kako muškarci i žene registruju negativne komentare. Dr. Bono objašnjava: “Efekat asimetrije negativno-pozitivno važi kako za muškarce tako i za žene.
Žene su mnogo sklonije da negativne misli pretoče u tugu ili depresiju dok su muškarci skloniji da negativnost izraze kroz bes koji emituju ka spolja, ka okolini.
Kako možete prevazići sklonost ka negativnosti?
Bez obzira na evolucijsko nasleđe s kojim smo rođeni, sposobnost da preokrenemo svoje “urođeno” podešavanje i izbegnemo padanje u ponor samoprekora, nesigurnosti, tuge, besa, gorčine i drugih negativnih emocija zavisi od niza faktora, uključujući naše vaspitanje, informacije koje smo dobili od onih oko nas čija mišljenja cenimo, i kako interpretiramo ono što nam je rečeno.
“Najvažniji osnovni faktor je… kako razgovaramo sa sobom o svojim iskustvima”, napominje Kenneth Yeager, doktor filozofije, direktor STAR (Stress, Trauma, and Resilience) Programa na Medicinskom centru Univerziteta Ohio State Wexner.
“Ako izazovete sebe… da budete svesni svojih svakodnevnih aktivnosti, primećujući šta je važno [i šta nije], verovatnije je da ćete imati pozitivna iskustva u životu”, objašnjava dr. Yeager. Ukratko, morate uložiti napor da zaista cenite sve dobre i pozitivne aspekte svog života kako biste se izbegli da vas preplave negativni.
Čak i ako se suočavate sa mnoštvom objektivno negativnih situacija, možete pokušati da cenite pozitivne aspekte svog života, bez obzira koliko mali mogu biti.
Drugi načini da se izbalansira naša sklonost ka negativnosti
Grant Brenner, doktor medicine, asistent kliničke psihijatrije na Medicinskom centru Mount Sinai Beth Israel (Njujork), savetuje:
Budite spremni da blago prepoznate šta se dešava kada negativni obrasci počnu da se aktiviraju i praktikujte da radite nešto svaki put – čak i nešto veoma malo – da prekinete obrazac. Ako ste skloni da previše analizirate delove razgovora koje smatrate negativnim, pronađite hobi ili naviku koja vas sprečava da previše analizirate, kao što je čitanje, trčanje, čišćenje kuće ili kreiranje muzičke liste koja vas usrećuje.
Primetite svoj negativni unutarnji dijalog i zamenite ga pozitivnim pristupima.
“Glupane!” postaje “Voleo/la bih da sam doneo/la drugačiji izbor, ali ću zapamtiti kako sam želeo/la da se ponašam i primeniti to u budućim situacijama.”
Još jedna taktika koja može biti čudna na početku, ali može vam pomoći da pristupite svojem unutarnjem glasu sa dobrotom, jeste da razgovarate sa sobom kao što biste razgovarali sa prijateljem. Kada negativne misli uđu, pitajte se: “Da li si u redu? Šta nije u redu? Zašto si tako ljut/la? Osećaš li se povređeno?” Ideja je da se na dobronameran način prekinete kad god počnete da sami sebe kritikujete.
To je slično Zlatnom pravilu: “Radi drugima ono što želiš da drugi rade tebi”, osim što uključuje da sebe tretirate sa istom dobrotom i saosećanjem kao što tretirate ljude koje volite.
Možda je najvažnije, napominje Brenner, “kultivisati nežan, radoznao i strpljiv odnos prema sebi. Naučite da slavite male pobede [nad negativnošću i samoprekorom], uz razumevanje da možete imati dana unazad. To je sve prirodan deo procesa učenja i rasta.”
Važno je zapamtiti koliko moći imate u tome da li će vas loši komentari pogađati ili ne.
Eleanor Roosevelt je čuveno rekla: “Niko ne može da vas natera da se osećate inferiorno bez vaše saglasnosti.”
Odbijte dati saglasnost da se osećate inferiorno.
Glas javnosti /B09S