Vesna Milićević (43), poznatija kao "majka 9 Jugovića" koja je nakon 8 sinova, u septembru prošle godine dobila i ćerkicu, odlikovana Zlatnom medaljom za zasluge.
Ona je za Kurir televiziju govorila o tome šta ova priznanje znači za nju, ali i kako njena porodica provodi svoju svakodnevicu u Italiji:
- Počastvovani smo, drago nam je za ovo priznanje i to je velika čast. Zahvalni smo Srbiji, zahvalni smo svima za ovo priznanje. Temelj društva zasniva na zdravoj porodici i veoma je važno da mladi ljudi saznaju koje su prave vrednosti, poštovanje, rad, red, ljubav, mir i to poštovanje između bračnih supružnika. Porodica je, u suštini, celo društvo naše.
Ona kaže da joj ne pada teško funkcionisanje uz veliku porodicu:
- Mislim da će ovo da zvuči kao fraza, ali verujte da uopšte nije teško da funkcionišete sa većom porodicom. Mislim čak da je mnogo lakše sa više dece da funkcionišete nego sa jednim ili dvoje. Uz ljubav i želju da imate toliko veliku porodicu, uz dobru organizaciju to nisu nikakve poteškoće. Uz Božiju pomoć sve to nekako dođe na svoje mesto.
Iako žive van granica Srbije, ona kaže da kod kuće govore srpski jezik, ali i čuvaju tradicionalne vrednosti:
- Da, mi živimo van granica Srbije ali to nas ne sprečava da našu decu učimo pravim srpskim tradicionalnim vrednostima i našoj veri. Deca normalno u školama uče italijanski i poštuju njihovu kulturu naravno, ali na prvom mestu je naš maternji srpski jezik i naša tradicija i naša vera. Tako da nam nije teško i deca čak vole i raduju se svakom našem hrišćanskom prazniku. Sa lepim manirima ga slavimo i njima to predstavlja veliku sreću i radost.
Ona je otkrila kako izgleda dan u životu sa devetoro dece:
- Naš dan počinje ujutru u šest ili pet, zavisi od obaveza koje imamo. Budimo decu za školu, razvozimo, dva sina već i rade. Razvozimo ih u školu, završavamo obaveze, birokratija normalno sa bankama, sa školama, sad su ovde roditeljski sastanci u toku i ispunjeni su nam dani. Spremamo ručak, idemo u prodavnicu. Najmlađa ćerkica je sa mnom, nije još pošla u vrtić. Dočekujemo braću, razvozimo ih, dovozimo ih, vozimo ih na sportove. Onda se uveče svi zajedno okupljamo, pričamo kako smo proveli dan, kome se šta izdešavalo.
Najstariji sin ima 19 godina a najmlađa ćerkica ima godinu i po dana, a ona je otkrila da sticanje radnih navika nikada nije bio problem u njenoj porodici:
- Uz oca i uz mene videli su. Znaju da posle škole nisu želei da nastave studije i počeli su odmah da rade. Mada, ovaj drugi sin od 18 godina planira da, pošto je dobar u košarci, da ide na koledž neki pa ćemo da vidimo.
Glas Javnosti/ K04S