Suočena sa povredama, vremenskim ekstremima i mentalnim slomovima, ona je uspela da završi neverovatno takmičenje "Velike svetske trke" (The Great World Race), zauzevši treće mesto među ženama.
Ipak, njen put do cilja nije bio nimalo lak. Od ledenog Antarktika do vreline Južne Amerike, od bolnih povreda do poslednjih kilometara ispunjenih čistom mentalnom snagom – Polson je dokazala da je moguće pobediti sopstvena ograničenja i izaći jači iz svake trke.
Prva stanica ovog neverovatnog izazova bio je Antarktik, gde su se trkači suočili sa jakim vetrom i temperaturom od -17°C
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Polson je od starta znala da mora pametno rasporediti snagu, jer je ovo bila tek prva od sedam iscrpljujućih trka. Završila je maraton sa vremenom od 3 sata i 45 minuta – dovoljno brzo da ostane konkurentna, ali i dovoljno oprezno da sačuva energiju za nastavak izazova.
Sledećeg dana sletela je u Južnu Afriku, gde je temperatura bila 29°C, jer se drugi deo izazova odvijao se na obali Kejptauna. Tu je Polson pronašla svoj ritam, inspirisana podrškom ostalih žena u trci.
"Dobijala sam neverovatnu energiju od ovih žena", rekla je, opisujući trenutak kada su zajedno prešle liniju cilja, držeći se za ruke. Njena grupa je odnela pobedu u ženskoj kategoriji.
"To je bilo mnogo lepše nego da sam pobedila sama", rekla je s osmehom.
Naredna stanica bila je Australija, gde su jake vetrovite struje otežavale trčanje.
"U jednom pravcu imao si vetar u leđa i osećao se kao da letiš. U suprotnom, vetar te je bukvalno zaustavljao", rekla je.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Snaga tima pomogla im je da istraju. Trčali su u vertikalnoj liniji, smenjujući se na čelu kako bi svako preuzeo udarce vetra.
Tek posle četvrte trke trkači su konačno mogli da spavaju u pravom krevetu. Sledećeg jutra, Polson i ostali prešli su Bosforski moreuz i započeli maraton na evropskoj strani Istanbula.
Upravo na ovom petom maratonu, Polson je ostvarila najbrže vreme čitavog izazova – 2 sata, 57 minuta i 11 sekundi.
Sledeća trka održana je u Kartaheni, u Kolumbiji, gde su temperature dostizale 39°C uz visoku vlažnost vazduha. Iako je bila spremna za ekstremne uslove, neočekivana povreda kuka izazvala je paniku.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Nikada ranije nije iskusila ovakvu vrstu bola, a ideja da odustane bila je zastrašujuća. Međutim, zahvaljujući timu sportskih terapeuta, uspela je da se dovoljno oporavi kako bi završila maraton, iako daleko sporije nego što je planirala.
Nakon šest iscrpljujućih trka, poslednja destinacija je bila Majami na Floridi. Iako je njen kuk bio u sve gorem stanju, Polson je znala da ne može stati na poslednjem koraku. Uz podršku supruga, koji joj je rekao: "Poznaješ bol. Ovo je samo drugačija vrsta bola", uspela je da pronađe snagu i završi trku za 3 sata, 30 minuta i 51 sekundu.
Na cilj je stigla držeći za ruku sportistu koji joj je pomogao tokom povrede, simbolizujući snagu zajedništva među takmičarima. Tako je postala treća žena u ukupnom plasmanu, završivši 295 kilometara u sedam dana.
Po povratku u Jutu, dijagnostikovan joj je izbočen disk i oštećenje hrskavice kuka. Iako su lekari predlagali operaciju, uspela je da se oporavi zahvaljujući fizikalnoj terapiji i drugim tretmanima.
Sada trenira pametnije, kombinujući biciklizam, plivanje i trening snage uz trčanje.
"Kada vam nešto što volite bude oduzeto, nikada više to ne uzimate zdravo za gotovo", rekla je ona pa otkrila da njena mantra i dalje ostaje ista: "Osmehni se, trčaćeš brže".
Glas javnosti/B06S