Kada nešto krene naopako u vašem ličnom životu, bol se oseća posebno snažno. Može biti tih, poput usamljenosti koja vas uvlači kao močvara. Ili može biti glasan – u obliku ravnodušnosti partnera koji je nekada izgledao tako drag do bola. Ili u pokušajima da se izvučete iz veze koja je odavno prestala da greje, a sada drži kao zamka.
Sva ta stanja su različita, ali imaju jednu zajedničku stvar – osećaj da je sreća negde u prošlosti. Da je niste imali. Da nije uspelo. Ali istina je da sreća ne dolazi spolja. Ona počinje u tome kako gledamo na sebe, druge i ono što se dešava među nama.
Ponekad je dovoljna jedna mudra misao da upalite unutrašnje svetlo. U nastavku je 5 citata Dalaj Lame koji vam mogu pomoći da sredite misli, vratite se sebi i pronađete unutrašnju snagu. Posebno ako osećate da ste zbunjeni u svojim emocijama.
"Ljudi su stvoreni da budu voljeni, a stvari da budu korišćene. Svet je u haosu zato što je obrnuto."
Mnoge žene se zarobe u očekivanju da će ih, ako budu strpljive, brižne, inspirativne, partner konačno videti kao "prave". Ali ljubav nije projekat sa rokom.
Možete se truditi najbolje što umete, ali ako vas osoba samo koristi i ne ceni, ako je fizički tu a emotivno odsutna – to nije ljubav. To je preživljavanje u tuđoj emotivnoj pustinji.
Žena nije baterija za tuđa dostignuća niti rame za plakanje za tuđe povrede. Njen zadatak nije da krpi pukotine u muškom samopoštovanju, niti da nosi teret dvoje ljudi.
Njeno pravo je da bude sa partnerom uz koga se oseća živo, radosno i željeno. Ako nema topline, podrške i poštovanja – problem nije u njoj, već u formatu te veze i njenom izboru da u njoj ostane.
"Često povećavamo sopstveni bol i patnju time što smo previše osetljivi, zabrinuti za detalje i što stvari shvatamo isuviše lično."
"Čovek bira da li će patiti ili ne, birajući svoju reakciju na određenu situaciju."
Kada bol postane pozadina života, iscrpljuje. Čini se da nema snage ni smisla. Ali često patnja ne dolazi spolja – mi je sami hranimo. Prevrćemo u mislima uvrede, pitanja "zašto", i vrtimo se u krug.
To je zamka – navika života u bolu. Jer je poznat. Jer deluje kao da mora da bude tako.
Ali postoji i drugi put. Bolu ne možete pobeći, ali možete izabrati da se ne stopite s njim. Dajte sebi pravo da osećate, ali ne i da se ugušite u tome. Podržite sebe kao što biste prijatelja – i izaberite život, a ne patnju.
"Svako jutro, kada se probudite, pomislite: ‘Srećan sam – probudio sam se. Živ sam, imam ovaj dragoceni ljudski život i neću ga protraćiti.’"
Život u toksičnoj vezi ili patnja za nekim ko vam nije dostupan – to je besmisleno trošenje života.
Svako jutro je nova šansa da prestanete da živite po inerciji. Da prestanete da se zaglavljujete u prošlosti i da se zapitate: "Šta ja želim?" Ne on. Ne oni. Već vi sami – šta vas čini živim, šta vam daje smisao i radost.
Nijedan dan ne bi trebalo da prođe u čekanju da se neko promeni. Vi ne možete menjati druge, ali možete izabrati kako želite da živite. I sa kim.
"Kada izgubiš, ne gubiš i iskustvo koje si stekao."
Bol gubitka često deluje kao poraz – pogotovo kada ste dali sve: ljubav, vreme, poverenje. Ali nijedno iskustvo nije uzaludno. Ono vas čini snažnijim, mudrijim i pažljivijim prema sebi.
Nekada se ne držimo za osobu, već za ideju o njoj. Za san koji smo projektovali. Što je više iluzija, to je raskid bolniji. Ali bez rušenja stare slike – nema prostora za novu.
"Zapamtite da ono što želite nije uvek ono što vam treba. Ne dobijanje onoga što želite ponekad je prava sreća."
Često želimo da budemo „idealni“ – za njega, za društvo, za porodicu. Želimo da se uklopimo, da impresioniramo. Ali sve to pokreće strah – da nismo dovoljni, da ćemo biti odbačeni.
A ljubav nije ugovor niti audicija. To je susret dvoje celih ljudi – ne savršenih, već stvarnih.
Muškarci vole različite stvari, ali ono što najduže ostaje nije izgled ni parfem – već stanje. Žena koja ima mir u sebi, a ne buru. Koja voli zajedno sa sobom, a ne umesto sebe.
"Osoba sa velikom dozom strpljenja i tolerancije prolazi kroz život sa smirenošću i unutrašnjim mirom. Takva osoba je srećnija, emotivno stabilnija, zdravija i manje podložna bolestima."
Ako sada osećaš bol – to nije kraj. To je faza. I ona će proći. Važno je samo šta ćeš iz nje poneti: gorčinu ili razumevanje da možeš živeti drugačije. Nežnije. Iskrenije. Smirenije.
Glas javnosti/K04S