Istina, od pamtiveka, Srbija i Crna Gora su zbog geografskog položaja "dušu dale" - jer tu prolaze najveći švercerski kanali za - pravac zapadna Evropa. Pride, tu je i Kosovo - "evropska Kolumbija" na koje, posebno Amerikanci gledaju na "pola oka" i "kroz prste"...
Srbija je jedna od najvažnijih tranzitnih zemalja droga sa istoka prema zapadu i oružja sa zapada prema istoku...Organizovani medunarodni kriminal, mafija i terorizam su svakodnevna pojava na ovom prostoru! Ideolozi, organizatori i izvršioci medunarodnog organizovanog kriminala i narkoterorizma deluju i opstaju na Kosovu i Metohiji i južnim opštinama Srbije: Preševo, Medvedi i Bujanovcu.
Medutim, Srbija je za narkomafije, pre svega albansku, posebno interesantna iz dva razloga:
- što u Srbiji egzistira, oko 300.000 zavisnika na opojne droge, pa su i potrebe narkomana za drogom prilicno velike (100.000 grama dnevno), odnosno 300 kg. droga, i
- što je Srbija nezaobilazna u tranzitu droga prema zapadu i oružja prema istoku.
Radi toga, Albanska narkomafija ima mnogostruke veze sa kriminalcima i grupama kriminalaca u Srbiji. Čak je stupila u korupcijske veze sa nekim državnim zvanicnicima, pripadnicima policije, carine i novopecenih ''biznismena''. Kriminalne grupe u Srbiji, pre svega u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, diluju droge domacim zavisnicima. Drogu dobijaju od albanske narkomafije bilo da je diluju u zemlji ili je kao ''kuriri'' prenose u odredene centre u Zapadnoj Evropi, na tacno odredenoj adresi, za dobru nagradu-predvidenu u ''Pravilniku'' albanske narkomafije. Do danas, nije poznata, posebna organizacija srpske narkomafije u zemlji i van njenih granica, osim možda "Šarićeve grupe", ali ni to nije - dokazano?"!
Naprotiv, policija i carinska služba na granicama Srbije sa susedima, prema priznanju Interpola, spadaju u red najefikasnijih službi kontrole ilegalnog prometa droga u Evropi. U Srbiji u poslednjih deset godina broj narkomana je povećan deset-petnaest puta u odnosu na 1991. godinu. Na tom polju, prevencije i lecenja zavisnika, Srbija spada u red najneefikasnijih zemalja na Balkanu.
Zapravo, nagli porast broja narkomana u Srbiji, počinje 1993/1994. godinu. Inače, prava eksplozija narkomanije u Srbiji počinje 1992. godine. Tada nastaje velika potražnja za drogom u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Brojna samoubistva zavisnika postaju prava mora mladih. Zbog veće potražnje od ponude droge, mladi zavisnici uzimaju letalne (over) doze narkotika, da bi predupredili strahote krize (apstinencijalnog sindroma), koja se javlja za slučaj da se prekine lanac doturanja droge, već 24 časa posle poslednje uzete doze. S druge strane, mnogi kriminalci nalaze šansu da na lak nacin i bez napora steknu profit i za kratko vreme postaju bogati, novopečeni biznismeni. Otuda je Komisija za borbu protiv zloupotrebe droga Evropske zajednice, već 1995. godine upozorila Evropsku uniju, da se iza mnogih ''uspešnih firmi u Srbiji i Makedoniji kriju veliki narkodileri''.
U to vreme u svim vecim gradovima evidentira se prava epidemija narkomanije. Daju se i zvanična saopštenja - ''u Beogradu drogira se više od 30 hiljada mladih ljudi, u Nišu i Novom Sadu oko 10 hiljada, u Skoplju više od 20 hiljada, u Podgorici i primorskim gradovima od hiljadu do tri hiljade...Vecina zavisnika su maloletnici (71%), a trecina su deca-daci viših razreda osnovne škole (11-14 godina).
Na crnom tržištu, prema izveštajima policije, prisutne su sve vrste droga prirodnih i sintetickih, ali je heroin, uz kokain - najviše u prodaji.
Utvrdeno je da svaki narkoman u toku svog ''staža'' zavisnosti povuče za sobom još 3-5 zdravih mladih osoba. Narkomani dolaze iz svih socijalnih slojeva, stabilnih i razorenih porodica, iz velikih gradova, ali i sela i pri tome koriste sve i svašta. Već 1998. godine, iz Instituta za mentalno zdravlje, došlo je upozorenje da u Beogradu ima oko 80.000 korisnika narkotika i oko 30.000 herionomana!
Agresija NATO na Jugoslaviju (1999) je dopunski stvorila idealne uslove za kriminalizaciju društva, pojavu organizovanog medunarodnog kriminala, pojavu mafija i narkomafija, eksploziju epidemije narkomanije, ilegalnu trgovinu cigaretama, drogama, oružjem i belim robljem.
Počev od 2000. godine, u Beogradu umire, (samoubistvo ''over dosis'') godišnje 150 narkomana, starosne dobi od 16-22 godine! U Srbiji, bez KiM, istu sudbinu doživi 600 narkomana (0,6% od 100.000 narkomana). Inače, prema zvanicnim pokazateljima, zdravstvene službe Srbije heroinomani žive samo 6-8 godina, od nastanka zavisnosti. Apstinencijalnu krizu svakodnevno doživljava oko 10.000 zavisnika u Srbiji. Godišnji promet opojnih droga u Beogradu vredan je oko milijardu i po dolara (evra), a u Srbiji bez KiM, taj promet vredi oko 3,5 -4 milijarde dolara (evra). Godišnje se kazni, pravosudnom presudom za krivična dela zloupotrebe opojnih droga u proseku 100 narkomana.
Prema zvaničnom saopštenju UN u martu 2002. godine ''svetski narkobosovi'' obrnuli su 1.600 milijardi dolara, trgujuci drogom, što je bruto nacionalni dohodak Francuske.
''Zvaničnici u Srbiji i Crnoj Gori procenjuju da većina prihoda od trgovine drogom, koji se pere u Srbiji i Crnoj Gori, potiču od delatnosti iz Kosovske narkomafije. Oni veruju da bi gotovo polovina svih novčanih transakcija u Srbiji i Crnoj gori na neki način mogla da bude povezana sa pranjem novca.
Godišnji izveštaj (za 2004. godinu) Medunarodnog komiteta za narkotike-Odbor za kontrolu narkotika za Balkan, konstatuje:
- da oko 80% heroina u Zapadnu Evropu stiže preko Balkana. Krijumčarenja narkotika je posebno izraženo u Crnoj Gori, Albaniji i Srbiji;
- da je 2003. godine zaplenjeno tri puta više heroina u odnosu na 2002. godinu, a da je tokom 2004. godine u Srbiji i Crnoj gori zaplenjeno 480 kg heroina i 200 kg kokaina, što znači da je u Crnoj Gori šverc narkotika utrostrucen u poslednje dve godine;
- da Srbija i Crna gora nemaju koordinaciono telo za kontrolu droga i da nije usvojen plan za suzbijanje i kontrolu proizvodnje i krijumcarenja droga, te da je u tom domenu nedostupno zakonodavstvo u tim državama.
Razloge što ceo region ima problema sa poštovanjem medunarodnog ugovora o suzbijanju krijumčarenja droga, treba tražiti u nestabilnoj posleratnoj situaciji, rasprostranjenosti organizovanog kriminala, nedostatnom zakonodavstvu, rđavoj opremljenosti nadležnih službi, i slaboj regionalnoj koordinaciji.
Na jednonedeljnom sastanku grupe HONLEA u Beču, pocetkom 2005. godine (Odseka za medunarodnu policijsku saradnju u Interpolu), konstatovano je da najveću opasnost u oblasti krijumčarenja droga na Balkanu predstavlja Albanska narkomafija. Ova mafija, pored heroina u poslednjih nekoliko godina, preuzela je primat i u krijumčarenju kokaina u Evropi. Na Kosmetu se u svakom trenutku u opticaju nalazi tri-četiri tone heroina (zato je Kosovo postalo ''Kolumbija u Evropi'').
Ako je u jesen 2003. godine u Srbiji zaplenjeno tri puta više droge u odnosu na 2002. godinu, a 2004. godine dva puta više nego 2003. godine, postavlja se pitanje, šta to predstavlja u odnosu na činjenicu, da samo na Kosmetu u svako doba dana i noći nalazi se u prometu 3 tone heroina?? Znači 3 x 365=1095 t droge godišnje. Pet puta uvećanje iznose 2.5 tona droge u 2004. godini 1095:100=2.5:x=0,23%., prema istraživanju International Narcothics Control Strategy Report.
Najnoviji podaci medunarodnog izveštaja za 2006, potvrduju prethodnu analizu. Srbija je u centru švercerskih puteva duž Balkana i uglavnom se koristi kao tranzitna zemlja za prenos narkotika, ali sposobnost organizovanih kriminalnih grupa da iskorišćavaju porozne granice i slabu infrastrukturu ugrožava političku stabilnost i ekonomski razvoj.
Prema ranijim podacima MUP-a, Raška oblast ili Sandžak, sa administrativnim sedištem Novim Pazarom je najproblematičnija zbog svog geografskog položaja blizu granice sa Crnom Gorom i Kosovom, duž švercerskog puta i skladišta velikih količina narkotika u regionu. Manji udeo švercovanih narkotika ostane u Srbiji za domaću potrošnju, a procene ukazuju da je heroin najzastupljeniji od svih narkotika.
Heroin se švercuje iz Turske preko Bugarske u Srbiju a zatim dalje ka Zapadnoj Evropi. Kokain obično dolazi iz Južne Amerike u Srbiju preko Španije, Italije, Grčke, dok poreklo sintetickih narkotika najcešće vodi iz Holandije. Ovi narkotici se često koriste za trgovinu za ostale vrste, uključujući heroin.
Napori policijskih snaga su evidentni. Jedinica za borbu protiv narkotika u sedištu MUP-a je glavna jedinica koja se bavi švercom narkotika i zloupotrebom heroina, kokaina, marihuane i sintetickih narkotika na celoj teritoriji Srbije. Jedinica za narkotike je izveštavala da su u prvih devet meseci 2006. zaplenili oko 6,5 kilograma kokaina, 150 kg heroina, 5 kg hašiša i 989 grama marihuane. Ovi podaci ne sadrþe sve informacije iz svih lokalnih policijskih ogranaka. Carinska služba Srbije izveštavala je da je u prvih devet meseci u 2006. godini zaplenila 228 kg heroina, 36 kg efedrina, 18 kg ekstazija, i manje količine kokaina, HCL-a, hašiša i marihuane.
Ona je odgovorna za koordinisanje saradnje i razmenu informacija sa teritorijalnim policijskim jedinicama širom Srbije, kao i sa carinskom službom, ministarstvom pravde i Interpolom. Jedinica za narkotike obrazuovao je bazu podataka sa svim kriminalnim slucajevima u kojima se spominju narkotici, ali hronični nedostatak finansijske i tehnološke pomoći i danas ugrožava i usporava implementaciju.
Službenici u ministarstvu unutrašnjih poslova ucestvuju u radionicama koje organizuje OSECE i druge medunarodne organizacije, a čiji je cilj da nastave kurseve obuke sa regionalnim susedima, uključujući Bugarsku i Rumuniju.
U Crnoj Gori 1991. godine krenula je narkomanija i kao surogati te pojave, narkodileri i narkomafija. Te godine, prema proceni stručnjaka, pojavilo se prvih 50 zavisnika na opojne droge. Naredne 1992. godine, broj narkomana u Crnoj Gori bio je deset puta više (500)! Do 1995, bilo ih je 2000, a samo godinu kasnije 20.000 da bi, prema najnovijim ispitivanjima NVO ''Globalni odgovor drogama'', dobijenim na uzorku od 60.000 lica, starosne dobi 12-50 godina, u Crnoj Gori bilo 31.500 narkomana! Ovakav epidemijski skok širenja narkomanije nije zabeležen ni u jednoj drugoj Republici eks Jugoslavije. Samo za nepunih deset godina (1993-2003. godine) broj narkomana je uvećan 63 puta, sa 31.500 narkomana na 650.000 stanovnika!
To je gotovo neverovatan podatak. Istraživaci su praktično u narkomane (zavisnike) uvrstili svako lice koje je probalo ili povremeno uzima alkohol, neku drogu ili kombinaciju alkohola i alkoholnih pića, samo tako se može shvatiti i prihvatiti ova statistika. Nešto je verovatnije da u Crnoj Gori ima zavisnika (verifikovanih) na narkotike, ne više od 15.000-25.000 osoba. No, i to bi bio ogroman broj zavisnika u maloj zajednici.
Ako uporedimo ove podatke sa stanjem u Srbiji, gde ima 300.000 zavisnika na oko 7.000.000 stanovnika, približno deset puta više od Crne Gore, iznosi 0,7% ukupne populacije, vidimo da je data statistika za Crnu Goru nerealna.
U Crnoj Gori najčešce su prisutni na crnom tržištu droge prirodnog porekla: marihuana, koja se proizvodi u Albaniji oko Skadarskog jezera, u ogromnim količinama od 1996. godine; heroin, koji se švercuje iz Turske, i kokain koji dolazi iz Južne Amerike-narkomafijaškim kanalima. Mnogo rede su na crnom tržištu droge: hašiš, LSD, ekstazi, metadon, artane, valoron, morfin, trodon. Krijumčarenje i broj lica koja se bave narkomanskim radnjama u vezi sa drogama poslednjih godina je u ogromnom porastu, kao i broj zavisnika u povremenom uzimanju droga.
Broj narkomana u Crnoj Gori, na osnovu istraživanja Zavoda iz Podgorice, 1999, bilo je: u školskoj populaciji (11-18 godina)-drogu uzima 3,1% (0,4% osnovaca i 6,7 % srednjoškolaca); prema istraživanjima Crvenog krsta, 2001, u Podgorici i primorskim opštinama u populaciji 15-25 godina, utvrđeno je da 87,1% nije uzimalo drogu, 6,7% uzima drogu povremeno, 1,2 % uzima drogu svakodnevno, 10,4% anketiranih ranije uzimali drogu ali je više ne uzimaju; prema istraživanju Instituta za zdravlje Crne Gore u okviru projekta ''brze procene'' iz 2002, na teritoriji Podgorice za populaciju 15-25 godina da je 17,1% probalo drogu, 14,5% povremeno ili stalno uzima drogu, a u Baru je 20,3% probalo drogu, 15,5% i dalje je povremeno ili stalno uzima. (International Narcotics Control Strategy Report.)
Podaci medunarodnog izveštaja za 2006, ukazuju da organizovane kriminalne grupe koriste Crnu Goru kao tranzitnu zemlju za kanabis iz Albanije i Kosova, i manje količine drugih narkotika sa Bliskog istoka i Latinske Amerike, čiji je cilj zapadni Balkan i zapadna Evropa. Organizovane kriminalne grupe koriste Crnu Goru za šverc narkotika zbog središnje pozicije zemlje, topografije – kako primorske, tako i brdske – i bivše reputacije kao pomagača šverca.
Kanabis se švercuje iz Albanije i sa Kosova, preko Crne Gore pre nego što se dalje prevozi do Zapadne Evrope. Zajednicka akcija Crne Gore, Srbije i Italije pri kraju 2004. godine dovela je do zaplene oko 200 kg kokaina iz Latinske Amerike pre nego što se ovaj mogao dalje švercovati do Zapadne Evrope. O "Šaričevim isporukama" u nekom od sledećih nastavaka...
Kada je u pitanju status države, Crna Gora je postala nezavisna država 3. juna 2006. godine. Procenjuje se da samo mali procenat ilegalnih narkotika koji ude u zemlju ostaje na domaćem tržištu, tako da malo domaće tržište ipak postoji. Zaštita granica je nacionalni prioritet, a Sjedinjene Države i drugi medunarodni donatori podržavaju ove napore.
Nekoliko ministarstva Sjedinjenih Država imaju programe koji direktno i indirektno podržavaju aktivnosti usmerene u borbi protiv narkotika u Crnoj Gori, uključujući ministarstvo pravde, ministarstvo unutrašnje bezbednosti (sistem pogranične bezbednosti Crne Gore, i obalska straža SAD-a), ministarstvo odbrane, ministarstvo finansija itd.
(Glas javnosti)