Njegov deda umro je lečeci srpske vojnike od pegavog tifusa. Srbija je za njega domovina, a Grčka otadžbina. Odrastao je uz patrijarha Germana i SPC kojoj je ostao odan i za čije se interese i dobrobit i dalje bori kao predsednik Društva za zaštitu hrišćanskog identiteta.
U prvom delu emisije Diogenis govori o uzrocima krize hrišćanstva u EU. U drugom delu analizira odnose između pravoslavlja i katoličanstva i geopolitičke uzroke napada na pravoslavlje.
Osuđuje jeres ekumenizma koji je prisutan u SPC i čiji je nosilac episkop bački Irinej Bulović. Takođe osuđuje odluku da se Ohridskoj arhiepiskopiji da tomos i odluku da se SPC podeli na 18 arhiepiskopija.
Dok Porfirije čita poslanicu povodom Vaskrsa u Pećkoj patrijaršiji, samo nekoliko kilometara dalje osniva se albanska “kosovska pravoslavna crkva”. Patrijarh se ne oglašava.
Odlazak u Rusiju kod patrijarha Kirila je za pohvalu, ali pominjanje obojene revolucije u prisustvu Putina je ulazak u domen politike. Patrijarh je tako stao na stranu vlasti, a protiv naroda i mladosti koja predvodi borbu za slobodu.
U SPC pod uticajem Porfirija i Bulovića gubi se liturgijska jednoobraznost. Osuđuje patrijarhovu poslanicu u kojoj se govori o čoveku kao prirodnom, a ne od Boga stvorenom biću za večnost.