Danas vreme merimo po minutima, satima i alarmima na telefonu. Ali naši preci nisu živeli po digitalnom satu - dan su merili po prirodi, svetlu, mirisima i zvucima.
Po starom običaju kod Srba, dan nije imao 24 časa, već 18 posebnih delova, od kojih je svaki imao svoj naziv, značenje i atmosferu.
Evo kako izgleda podela dana prema narodnom shvatanju:
Praskozorje - trenutak kada se prvi put na nebu pojavi svetlost, ali sunce još ne izlazi
Zora - prvi dolazak svetlosti; nagoveštaj života i buđenja prirode
Svanuće - trenutak kada se sunce ukazuje na horizontu
Jutro - aktivan deo dana, vreme kada se radi
Pre podne - period rada i pokreta
Podne - vreme najveće svetlosti, simbol snage i ravnoteže
Posle podne - lagani pad dana, ali još uvek pun života
Suton - sunce počinje da se povlači, svetlost se lomi
Sumrak - granica dana i noći, vreme tišine
Predveče - prelaz iz sumraka u večernji mir
Veče - vreme okupljanja, odmora, priča uz ognjište
Mrak - potpuni nestanak svetla, ulazak u noć
Doba noći - prva polovina noći, kada sve tone u tišinu
Ponoć - simbolična prekretnica dana
Gluvo doba noći - vreme kada “ni ptica ne leti”, najdublja tišina
Prvi petao - signal početka kraja noći
Drugi petao - nagoveštaj da se dan približava
Treći petao - znak da uskoro stiže nova zora
Za naše pretke, zora nije bila samo deo dana, već sveta pojava. Verovalo se da zora donosi život, nadu, svetlost i pokret. Mnogi običaji, molitve, pa čak i radovi na polju počinjali su upravo u zoru. Dolazak sunca bio je znak obnove, božanske snage i početka.
Glas javnosti /U01S