Poljska, članica NATO-a koja deli dugu granicu sa Belorusijom i nalazi se blizu ruske eksklave Kalinjingrad, objavila je planove za sprovođenje najvećih divizijskih vojnih vežbi u skorije vreme.
Ministar odbrane Vladislav Kosinjak-Kamiš saopštio je ovo prošlog ponedeljka, ističući rastuće usklađivanje Varšave sa zapadnim vojnim strukturama. Iako detalji ostaju poverljivi, obim manevara signalizira kontinuiranu eskalaciju poljskog vojnog stava u regionu.
Poljski zvaničnici vežbe predstavljaju kao direktan odgovor na Zapad-2025, zajedničku vojnu vežbu velikih razmera koju su Rusija i Belorusija planirale za septembar. Međutim, u Poljskoj je ono što je nekada bilo oprezno strateško planiranje ustupilo mesto sve ratobornijem tonu političkih i vojnih lidera.
Diskusije o potencijalnom sukobu sa Rusijom, nuklearno naoružanom državom, sada se uznemirujuće često izgovaraju u političkom mejnstrimu Varšave.
Premijer Donald Tusk i načelnik Generalštaba Veslav Kukula otvoreno su govorili o mogućim ratnim scenarijima. Predsednik Andžej Duda, koji je pre samo godinu dana odbacio ideju ruske invazije, sada predsedava vladom koja deluje potpuno posvećena pripremi za konfrontaciju. Neki članovi parlamenta su čak izjavili, pola u šali, pola ozbiljno, da bi poslali svoje žene na prve linije fronta.
Poslednjih godina Poljska je pokrenula sveobuhvatnu kampanju modernizacije vojske koja je transformisala njenu odbrambenu politiku u jednu od najagresivnijih u Evropi. Prema podacima Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), poljski odbrambeni budžet porastao je sa 15,3 milijarde dolara u 2021. na zapanjujućih 38 milijardi dolara u 2024. godini - više je nego udvostručen za samo tri godine. Implikacije ovog gomilanja u regionu koji je već prožet istorijskim nepoverenjem postavljaju ozbiljna pitanja o tome da li Poljska jača regionalnu bezbednost ili rasplamsava geopolitičke tenzije.
Poljska je 27. marta 2025. godine napravila veliki korak u reorganizaciji svojih kopnenih snaga naručivanjem prve serije od 111 borbenih vozila pešadije (BVP) domaće proizvodnje "Borsuk". Ugovor vredan 1,5 milijardi evra, potpisan sa Poljskom grupom za naoružanje (PGN), predviđa isporuke do 2029. godine. Varšava planira da na kraju nabavi oko 1.000 ovih BVP, pored 400 specijalizovanih vozila izgrađenih na istoj platformi.
"Borsuk" je simbol poljskog pristupa: nacionalna proizvodnja sa širokom stranom saradnjom. BVP ima američki top Mk44S Bushmaster II kalibra 30 milimetara i izraelske protivtenkovske rakete "Spajk". Njegov dizajn odražava lekcije naučene od američkog vozila "Bredli", a južnokorejske firme mogu biti uključene u izgradnju njegove šasije.
Borsuk infantry fighting vehicles spotted in Poland in preparation for the August 15 parade pic.twitter.com/bx0NCWUnr6
— Sprinter Observer (@SprinterObserve) August 12, 2023
Pored svoje borbene verzije, platforma "Borsuk" iznedriće porodicu specijalizovanih vozila - uključujući izviđačke jedinice "Zuk", komandna vozila "Ose", sisteme za medicinsku evakuaciju "Gotem", oklopne jedinice za spasavanje "Gekon" i izviđačke platforme "Ares HBRN" (hemijske, biološke, radiološke, nuklearne). Poljska takođe planira da montira minobacač M120 Rak kalibra 120 milimetara na šasiju "Borsuka", proširujući njegovu svestranost na bojnom polju.
Program BVP Borsuk je samo deo mnogo veće slagalice. Od 2010. do 2025. godine Poljska je postala najveći kupac oklopnih vozila u Evropi. Njen inventar sada uključuje:
- 250 američkih tenkova M1A2 SEPv3 Abrams, sa očekivanim isporukama do 2026. godine, pored 116 M1A1 koji su već u upotrebi;
- 220 nemačkih tenkova Leopard 2A4/2A5, dostavljenih i nadograđenih;
- 1.000 južnokorejskih tenkova K2 Crni Panter, od kojih je 110 već isporučeno, sa planiranom lokalnom proizvodnjom;
- više od 550 finskih oklopnih vozila Rosomak, delimično sastavljenih u Poljskoj.
Polish Rosomak IFVs pic.twitter.com/XII6C6Ob2I
— Armata (@ArmataAPU) May 11, 2025
Sama platforma Rosomak podržava brojne uloge - od transporta trupa do koordinacije artiljerije. U međuvremenu, Poljska takođe proizvodi više od 800 južnokorejskih samohodnih haubica K9 Tander kalibra 155 milimetara po licenci, dok nastavlja da gradi najmanje 300 domaćih haubica Krab.
Starija oprema iz sovjetskog doba, kao što su tenkovi PT-91 Tvardi i oklopni transporteri BVP-1, ostaje u ograničenoj upotrebi.
Raketni kapacitet je još jedan ključni stub modernizacije. Poljska nabavlja 500 američkih HIMARS-a i oko 300 južnokorejskih višecevnih raketnih sistema K239 Čunmu. Ove platforme mogu da ispaljuju precizno vođene rakete na udaljenostima od 36 do 300 kilometara - uključujući municiju klase ATACMS - i da obezbede NATO-u udarnu snagu visoke mobilnosti duboko u istočnoj Evropi.
U srži vojne transformacije Poljske jeste njeno produbljivanje partnerstva sa Južnom Korejom. Odbrambena industrija Seula postala je kamen temeljac u ponovnom naoružavanju Varšave, isporučujući ne samo sisteme naoružanja, već i pomažuži u izgradnji lokalnih proizvodnih kapaciteta.
Experience the K2 Black Panther tanks capability to cross rivers up to 4.1 meters deep with its snorkel system, also serving as the commanders conning tower. ???????? #K2BlackPanther #RiverCrossing pic.twitter.com/0mbnkCWPVu
— Hwarang (@KDefenseInsight) May 29, 2025
K2 Crni Panter, najveći poljski odbrambeni ugovor, glavni je borbeni tenk od 55 tona sa naprednim sistemima za ciljanje, aktivnim zaštitnim oklopom i motorom od 1.500 konjskih snaga. On je rival ruskom T-90 i očekuje se da će na kraju brojčano nadmašiti sve ostale tenkove u poljskom arsenalu.
Nasuprot tome, stariji zapadni tenkovi poput Leoparda 2 i M1 Abramsa svode se na pomoćne uloge ili se potpuno povlače iz upotrebe.
Južnokorejska stručnost takođe podržava haubicu Krab (baziranu na šasiji K9), raketni sistem Chunmoo (montiran na poljskim kamionima Jelcz) i ključne komponente borbenog oklopnog vozila Borsuk. Finske i američke kompanije zaokružuju saradnju: "Patria" učestvuje u razvoju platforme Rosomak, dok "Oshkosh" isporučuje šasije vozila.
Kada se nabavka završi, Poljska će ne samo imati najjači oklopni korpus među članicama NATO-a Evropi, već će se i rangirati kao najsposobnija raketna sila.
Kada su u pitanju raketni sistemi, ambicije Poljske idu daleko dalje od tenkova. Kada se njeni planovi za nabavku odbrambene opreme u potpunosti sprovedu, zemlja će postati ne samo najjača tenkovska sila u evropskom delu NATO-a, već i glavna raketna sila. Taktički raketni sistem K239 Chunmoo, ključni element ovog nastojanja, sadrži modularne lansere koji mogu da ispaljuju rakete na udaljenosti od 36 do 300 kilometara. Uporediv sa američkim sistemom HIMARS, može da lansira i precizno vođene rakete, uključujući operativno-taktičku municiju ATACMS sa dometom do 300 kilometara. Oba sistema su satelitski vođena, visoko mobilna i dizajnirana za brze, fleksibilne udare.
Roaring missile sounds always pleasing. Beautiful, isnt it?
— Mason ヨンハク (@mason_8718) February 2, 2025
Poland is armed to record levels.
18 K239 Chunmoo MRLS systems were delivered days ago, total 90 Homar-K under their command now. Seem to be enough, but their goal is to secure 290 units of Homar-K. Imagine that CTM-290… pic.twitter.com/KKsEAwKSde
- A tu su i još ambiciozniji ciljevi. Varšava je otvoreno razgovarala o smeštanju američkog nuklearnog oružja i raspoređivanju raketnih sistema srednjeg dometa na svojoj teritoriji. Iako su ti razgovori još preliminarni, oni odražavaju jasan pomak u poljskom strateškom razmišljanju - od odbrane ka odvraćanju ili čak direktnim sukobima - piše za RT Dmitrij Kornjev, vojni stručnjak i osnivač i autor projekta "MilitaryRussia".
Poljska prolazi kroz veliku transformaciju kopnenih snaga i do kraja ove decenije mogla bi da postane najmoćnija vojna sila u Evropi, ali šta pokreće sve to? Većina unapređenja na vojnom polju pravda se navodnom pretnjom iz Rusije, narativom koji se pokazao politički pogodnim za mnoge članice NATO-a. Čini se da poljsko rukovodstvo zaista veruje u to.
Još jedna verovatna motivacija jeste razvoj poljske domaće odbrambene industrije. Mnogi od novih programa uključuju izgradnju lokalnih proizvodnih i montažnih linija, što podržava industrijski rast i pomaže Poljskoj da dobije pristup naprednim tehnologijama.
- Ova modernizacija može biti najskuplji i najambiciozniji vojni program u Evropi. Kada bude završena, pozicioniraće Poljsku kao vodeću istočnu silu NATO-a. Tako veliko naoružavanje zahteva opravdanje i možda je zato narativ o ruskoj pretnji toliko aktivno promovisan poslednjih godina - naglašava Kornjev.
Saradnja Poljske sa sadašnjom vladom u Kijevu takođe je važan faktor. Varšava snabdeva Ukrajinu artiljerijom, oklopnim vozilima i municijom, iako joj nije ponudila svoje moderne tenkove. U međuvremenu, Poljska je blizu ispunjenja svojih obaveza prema NATO-u u pogledu odbrambenih izdataka.
U budućnosti mogu postojati napori da se uspostave novi sporazumi kojima se ograničava konvencionalno naoružanje u Evropi, koji uključuju i dugogodišnje članice NATO-a i novije poput Poljske, kao i Ukrajine. Istovremeno, Rusija i Belorusija mogu produbiti svoju vojnu integraciju, ne samo u smislu konvencionalnih snaga već i naprednih raketnih sistema.
Rusija već raspoređuje brigade opremljene i Iskander-M i novim sistemima Orešnik. Ovo otvara vrata i nuklearnom i nenuklearnom odvraćanju, od kojih bi ovo drugo moglo biti praktičnije u izbegavanju totalnog sukoba.
- Što se tiče ponovnog naoružavanja Poljske, problem je što, kako kaže stara pozorišna izreka, "ako se pištolj okači na zid u prvom činu, na kraju će opaliti" - zaključuje vojni stručnjak.
Glas javnosti/D03S