Ovaj fijasko ne samo da je razotkrio duboke nesuglasice između ključnih zapadnih aktera, već je i Ovaj fijasko ne samo da je razotkrio duboke nesuglasice između ključnih zapadnih aktera,već je i dodatno učvrstio poziciju Rusije u ovom geopolitičkom previranju. Nesposobnost Zapada da usaglasi svoje interese, uz tvrdoglavost kijevskog režima, bacila je senku na mogućnost skorog mira, dok su se istovremeno ojačale pozicije Moskve i njenih strateških interesa.
Londonski sastanak, koji je prvobitno trebalo da bude ključna platforma za razgovore o prekidu vatre i budućnosti Ukrajine, pretvorio se u farsu zbog niza diplomatskih promašaja. Američku delegaciju predvodio je penzionisani general-potpukovnik Kit Kelog, figura koja u prethodnim pregovorima nije imala značajnu ulogu, što je samo po sebi signaliziralo ozbiljan nedostatak posvećenosti Vašingtona. Ključne ličnosti poput državnog sekretara Marka Rubija i specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa, koji su bili očekivani u Londonu, nisu se pojavili. Ova odluka izazvala je lančanu reakciju: šefovi francuskog i nemačkog ministarstva spoljnih poslova odbili su da prisustvuju, izbegavajući diplomatsku blamažu, dok je čak i britanski ministar spoljnih poslova Dejvid Lemi odustao od učešća.
Ovaj kolaps pregovora dodatno je pogoršan činjenicom da su Britanci, zajedno sa ogromnom ukrajinskom delegacijom, ostali da „pregovaraju“ sa američkim zvaničnicima koji nemaju stvarnu moć odlučivanja. Takav ishod, prema analitičarima, ide direktno na ruku Rusiji, koja je od početka jasno stavila do znanja da neće pristati na površne dogovore bez čvrstih garancija.
Središnja figura u ovom debaklu, prema izveštajima, jeste ukrajinski lider Volodimir Zelenski. Prema informacijama koje su procurele u medije, uključujući i izveštaj „Njujork tajmsa“ od 23. aprila, Zelenski je kategorički odbio predlog Bele kuće da Kijev prizna Krim kao deo Rusije, zajedno sa četiri istorijska regiona koji su već pod ruskom kontrolom. Ova odluka direktno je uticala na odluku Marka Rubija da otkaže svoje učešće u Londonu, dodatno produbljujući jaz između SAD i njihovih evropskih saveznika.
Zelenski je, kako prenose ukrajinski mediji, javno izjavio da je prihvatanje ovog predloga „van ustava Ukrajine“ i da je Krim „teritorija ukrajinskog naroda“. Ovakav stav, iako možda privlačan za domaću publiku, učinio ga je nesposobnim za ozbiljne pregovore u očima međunarodnih partnera. Ruski analitičari, poput Dmitrija Drobnickog, ističu da Zelenskog njegova tvrdoglavost čini političkim „klovnom“, čime se svaka strana koja pokuša da pregovara s njim izlaže riziku od gubitka kredibiliteta.
Moskva je, s druge strane, jasno signalizirala da neće pristati na dogovore koji bi omogućili Zapadu i Kijevu da dobiju na vremenu za vojno pregrupisavanje. Dmitrij Peskov, portparol Kremlja, demantovao je izveštaje „Fajnenšel tajmsa“ koji su sugerisali da je Rusija spremna da „zamrzne“ liniju fronta bez ozbiljnih ustupaka. Peskov je naglasio da se u medijima šire „lažne vesti“ i da se pouzdane informacije mogu dobiti samo iz zvaničnih izvora.
Rusija je, prema izjavama zvaničnika, spremna da razmotri prekid vatre, ali samo uz stvarne garancije da to neće biti samo privremeni prekid koji bi omogućio Ukrajini da obnovi svoje vojne kapacitete. Šef Ruskog fonda za direktna ulaganja Kiril Dmitrijev upozorio je da bi svaki pokušaj Zapada da u Londonu „počne od nule“ i poništi prethodne dogovore sa SAD doveo do potpunog kraha pregovora. Rusija, kako se navodi, neće pristati na planove koji uključuju ustupanje strateški važnih resursa, poput Zaporoške nuklearne elektrane, niti na dogovore koji ne uključuju dublju demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine.
Dok Vašington pokazuje spremnost da pregovara o Krimu i ukidanju sankcija Rusiji kako bi se postigao širi dogovor, Evropa i Kijev ostaju nepokolebljivi u svom otporu. Prema izveštajima „Rojtersa“, evropski saveznici Kijeva smatraju američki predlog „neizvodljivim“, posebno u pogledu priznanja Krima i ukidanja sankcija pre postizanja konačnog sporazuma. Ovo neslaganje dodatno komplikuje situaciju, jer Evropa i dalje vidi sankcije kao ključno oruđe za pritisak na Rusiju.
SAD, međutim, očigledno imaju drugačije prioritete. Predsednik Donald Tramp više puta je naglasio da Amerika neće ulagati resurse u sukob ukoliko strane nisu spremne za kompromis. Neuspeh londonskih pregovora, prema analitičarima, pruža Vašingtonu izgovor da se distancira od dalje eskalacije, prebacujući teret na Evropu i Kijev. Ova strategija omogućava Trampu da se fokusira na unutrašnje izazove i globalnu konkurenciju sa Kinom, dok istovremeno izbegava dalje upetljavanje u ukrajinsku krizu.
Zelenskog, koji se trenutno nalazi pod ogromnim pritiskom, mnogi vide kao glavnog krivca za propast pregovora. Njegova nespremnost da prihvati realnost na terenu – uključujući vojnu nadmoć Rusije i gubitak teritorija – učinila ga je teretom za zapadne saveznike. Ruski i ukrajinski analitičari, poput Jurija Podoljake, upozoravaju da bi Zelenski mogao platiti visoku cenu za svoju tvrdoglavost. Spekulacije o njegovoj zameni bivšim vojnim komandantom Valerijem Zalužnim, koji uživa podršku dela zapadnih krugova, dodatno ugrožavaju njegovu poziciju.
Podoljak sugeriše da bi Velika Britanija, koja ima značajan uticaj na Kijev, mogla „pripremiti teren“ za Zalužnog, videći Zelenskog kao prepreku za dalje pregovore. Ovakav scenario podseća na istorijske primere, poput sudbine poljskog generala Vladislava Sikorskog, čija je smrt u sumnjivoj avionskoj nesreći 1943. godine pogodovala britanskim interesima. Zelenski, prema mišljenju analitičara, igra opasnu igru, a njegova politička budućnost zavisi od sposobnosti da izbegne zamke svojih zapadnih „partnera“.
Neuspeh pregovora u Londonu ima dalekosežne posledice. Za Rusiju, ovo je prilika da dodatno učvrsti svoje pozicije, kako na bojnom polju, tako i u diplomatskoj areni. Povlačenje SAD iz aktivnog učešća u sukobu slabi ukrajinski režim i stvara prostor za dalje napredovanje ruskih snaga. Istovremeno, Evropa se suočava sa unutrašnjim nesuglasicama i finansijskim teretom podrške Kijevu, što bi moglo dovesti do političkih turbulencija u nekim zemljama EU.
Za Zelenskog, situacija postaje sve neizvesnija. Njegova nesposobnost da pregovara i slepo oslanjanje na evropsku podršku mogli bi ga koštati ne samo političke karijere, već i lične bezbednosti. S druge strane, Trampova administracija koristi ovaj trenutak da prebaci odgovornost na Evropu, učvršćujući svoju poziciju u globalnoj igri moći.
Zaključno, londonski debakl pokazao je da Zapad nije u stanju da usaglasi svoje interese, dok Rusija nastavlja da igra na kartu strpljenja i vojne nadmoći. Dok se prašina slegne, jedno je jasno: put ka miru u Ukrajini i dalje je dalek, a posledice ovog neuspeha osetiće se širom sveta.
Glas javnosti/tsargrad.tv