Prema njegovoj teoriji, drevni Marsovci bili su žrtve nuklearnog napada druge rase, čiji se tragovi navodno i danas mogu videti na površini planete. Navodni dokaz: radioaktivni elementi na površini i u atmosferi Marsa.
Brandenberg je analizirao podatke NASA-inog orbitera Mars Odyssey iz 2001. godine i na dva područja Marsa primetio povećanu koncentraciju radioaktivnog uranijuma, torijuma i kalijuma. Isprva je mislio da se ovi elementi mogu objasniti prirodnim procesom, takozvanim „prirodnim nuklearnim reaktorom“ – nalazištem uranijuma u kojem može doći do spontane nuklearne reakcije (jedno takvo je otkriveno i na Zemlji, u Gabonu u Africi).
Kasnije je Brandenberg razvio još kontroverzniju teoriju. Ispitujući povišeni odnos izotopa ksenona-129 i radioaktivnog ksenona-132, ustvrdio je da se taj odnos može objasniti samo korišćenjem nuklearnog oružja.
U svojoj teoriji otišao je još dalje, tvrdeći da su nuklearne eksplozije bile rezultat napada neke vanzemaljske galaktičke civilizacije na domorodačku marsovsku civilizaciju – pre oko 180 miliona godina. O tome je 2014. godine objavio i knjigu pod nazivom Smrt na Marsu (Death on Mars).
Naveo je i dve lokacije na kojima su se, po njegovom mišljenju, dogodile nuklearne eksplozije, a za obe tvrdi da sadrže moguće arheološke artefakte.
U knjizi je apelovao da se što pre pošalje ljudska posada na Mars kako bi istražila te oblasti i „povećala naše znanje o tome šta se dogodilo sa civilizacijom na Marsu, kako bismo sprečili da čovečanstvo (i Zemlja) doživi istu sudbinu“.
Brandenberg 2023. godine u časopisu International Journal of Astronomy and Astrophysics objavio je tezu da odnosi između neradioaktivnih i radioaktivnih izotopa plemenitih gasova – ksenona i kriptona – ukazuju na dve „masivne“ termonuklearne reakcije koje su se dogodile na severnoj hemisferi Marsa pre oko 500 miliona godina. U toj studiji više nije pominjao „nuklearni genocid“.
Naučna zajednica odbacuje teoriju
Teoriju o nuklearnom ratu na Marsu odbacili su brojni astronomi i naučnici, budući da postoje mnogo verovatnija i jednostavnija objašnjenja za primećene odnose izotopa plemenitih gasova i prisustvo radioaktivnih elemenata. Naučna zajednica uglavnom smatra da su razlike posledica prirodnih geoloških procesa, udara meteorita ili ispuštanja gasova iz marsovske kore – bez potrebe da se poziva na nuklearno oružje ili drevne civilizacije.
Teorija ponovo privlači pažnju – naročito teoretičara zavere
Ipak, teorija ponovo dobija na pažnji, naročito u svetlu sve češćih razgovora o ljudskoj misiji na Mars, ideji koju snažno promoviše i Ilon Mask.
U podkastu The Danny Jones Podcast, koji ima više od milion pretplatnika, gostovao je Džejson Reza Džordžani – doktor filozofije i pisac naučne fantastike – koji je ponovo predstavio Brandenbergovu studiju i nazvao je „alarmantnim dokazom da je na Marsu nekada postojalo život“, prenosi Mail Online.
Džordžani je naglasio da je „nuklearna aktivnost“ primećena baš u oblasti koja je postala poznata po navodno „veštačkim megalitskim strukturama“, među kojima teoretičari zavere vide „lice“ i građevine nalik piramidama.
Još jedan „dokaz“: CIA-in izveštaj o istraživanju vančulne percepcije
U istom podkastu Džordžani je dodao da se njegove tvrdnje poklapaju sa izveštajem američke obaveštajne agencije CIA, koja je navodno pomenula drevnu civilizaciju na Marsu koja je izumrla zbog „oštećenja planete“.
Kada je reč o strukturama u kojima teoretičari zavere vide lica, piramide ili druge „dokaze“ o nekadašnjoj civilizaciji, naučnici su već ranije objasnili da je reč o optičkim iluzijama izazvanim senkama i reljefom terena. O tome se pisalo i ranije.
CIA, s druge strane, nikada nije potvrdila postojanje bilo kakve civilizacije na Marsu. Džordžanijeva tvrdnja se odnosi na CIA-in projekat iz 1984. godine, u okviru kojeg je agencija istraživala mogućnosti vančulne percepcije (ESP – Extra Sensory Perception) kod ljudi.
U jednom od eksperimenata u okviru tog projekta, jedan od učesnika, Džo Mekmoneg, bivši vojni oficir koji je tvrdio da poseduje sposobnost vančulne percepcije, dobio je koordinate sa Marsa.
Tokom tog pokušaja, Mekmoneg je tvrdio da se „preselio“ na navedene koordinate i da se „nalazi usred ruševina megalitskog grada sa ogromnim piramidama“.
U nedavnom gostovanju u američkom podkastu American Alchemy („Američka alhemija“), Mekmoneg je izjavio: „Počeo sam da dobijam slike ljudi zarobljenih na mestu gde se atmosfera pogoršava. Bilo je jasno da umiru. Ali to su bili ljudi – samo dvostruko veći od nas.“
CIA-in projekat bio je poverljiv do 2017. godine. Kada je postao javan, odmah je izazvao veliko interesovanje među teoretičarima zavere.
Glas Javnosti/ N07S