Beograd, 2001. godina. Tridesetogodišnji narodni poslanik radikala Igor Bečić u jedan poznati hotel ušao je sa srednjom stručnom spremom, a iz njega izašao kao akademski građanin. Evo šta je dve godine kasnije rekao policiji koja ga je ispitivala odakle mu lažna diploma Više poslovne škole u Novom Sadu.
„Sporna diploma je dobijena od čoveka sa nadimkom „Lule“ iz Niša u beogradskom hotelu „Interkontinental“: Čoveka prethodno nisam poznavao ali sam čuo razgovor za susednim stolom o toj temi. Kontaktirao sam čoveka i posle potvrdnog odgovora i davanja mojih generalija, diploma mi je posle pola sata doneta.“
U to vreme, Igor Bečić je već godinama bio i komercijalni direktor vrbaskog javnog preduzeća za prevoz putnika. Kada je slučaj došao na sud, Bečić je tužiocu precizirao zbog čega se odlučio da kupi diplomu.
“Supruga je, s obzirom na česta odsustvovanja postala ljubomorna i čak mi je prigovarala da se previše bavim tim poslovima umesto da završavam školu, pa sam ja u jednoj prepirci njoj rekao da sam upisao školu u Novom Sadu i da je završavam i da ću joj doneti dokaz o tome.“
Kada je policija upala u njegov stan i pitala ga da li ima lažnu diplomu, Bečić je priznao.
„Ja sam rekao da imam, nisam hteo da lažem, smatrajući da nisam napravio nikakvo krivično delo jer je nigde nisam upotrebio. Čak smatram da je jednim delom i mojom nerazumnošću, jer često se na pijacama nabavljaju takozvane „švalerske vozačke dozvole“ pa sam u tom smislu shvatio i ovo.“
Opozicionar iz Vrbasa koji Bečića poznaje još od vremena dok je bio kondukter u lokalnom javnom prevozu, dobro se seća dana kad je optužnica protiv Bečića bila podignuta.
„Sve anegdote su uglavnom bile u pravcu njegovog obrazovanja, te fakulteta, te magistrature, te doktor nauka. Među nama je išla komunikacija da mu se neko obraća sa „doktore“, neko sa magistre“, navodi opštinski odbornik „Odbranimo Vrbas“ Dragan Stijepović.
Ali, tokom postupka Bečić je sve vreme insistirao na tome da je završio samo srednju školu, a na pitanje tužioca da li mu je poznato koja stručna sprema je po sistematizaciji neophodna za njegovo radno mesto, Bečić je odgovorio:
„Pretpostavljam da se traži visoka, ali ja sam od 1997. postavljen na to mesto i danas obavljam ove poslove.“
Bečićev tadašnji šef i partner sa optužnice direktor javnog preduzeća za prevoz putnika u Vrbasu Jovan Miljanić osuđen je za falsifikovanje isprave, jer je utvrđeno da je lažnu diplomu Ekonomskog fakulteta u Subotici prikazao kao dokaz o završenoj visokoj stručnoj spremi koja mu je omogućila da sedne u fotelju. Ali tad mladom komercijalnom direktoru nesporno lažna diploma je samo oduzeta, ali je optužba odbijena – usled odustanka tužilaštva.
„On je iz te priče izašao potpuno čist, ali na jedan volšeban način, kao neko ko nije kupio diplomu. Zloupotrebio je na neki način položaj zato što je bio komercijalni direktor u javnom prevozu, i ta je diploma bila preko potrebna da bi tu funkciju mogao da obavlja“, navodi nekadašnji aktivista Demokratske stranke Aleksandar Krunić.
Pravnici tumače da je tužilaštvo odustalo od daljeg postupka, jer je uvažilo da je Bečić diplomu koristio samo kako bi lagao ženu, ali da je dužnost tužioca bila da ispita da li ju je i on prikazao na radnom mestu.
U pravilniku o sistematizaciji iz 2003, uslov za rukovodioca komercijalnog sektora bila je visoka stručna sprema. Tužilaštvo se, po svemu sudeći, nije ni potrudilo. Kad smo ih pitali za detalje, samo su potvrdili da je protiv Bečića 2004. podignuta optužnica zbog falsifikovanja isprave.
Pitano je tužilaštvo u Vrbasu ko je bio postupajuci tužilac u slučaju falsifikovanja diplome Igora Bečića i zbog čega su odustali od daljeg postupka. Odgovor nije dobijen.
Naime, tužilaštvo je uputilo da sve ostale informacije potražimo od Osnovnog suda u Vrbasu, u kom su još 2016. naveli da je dokumentacija vezana za taj predmet uništena kao bezvredna. Komentar nismo dobili ni od samog Bečića, a Skupština Srbije odbila je da dostavi njegovu zvaničnu biografiju sa detaljima o njegovom obrazovanju i radnom iskustvu.
„Obaveštavamo vas da su sve relevantne informacije o narodnim poslanicima javno dostupne i da se nalaze na internet stranici Narodne skupštine u okviru sekcije „Sastav“, Podsekcija „Narodni poslanici““, navodi se u odgovoru iz Skupštine.
Ovo nije odgovor na pitanje koje je postavljeno, jer od svih detalja, za Bečića stoji samo da je magistar industrijskog menadžmenta. Prema jedinoj dostupnoj biografiji na sajtu Otvorenog parlamenta, Igor Bečić je samo godinu dana nakon suđenja uspeo da zapravo završi fakultet, a dve godine kasnije i master studije na novosadskom univerzitetu Educons. Tamo, međutim, demantuju da je Bečić ikad završio master na njihovom univerzitetu.
Istaknuti naprednjak za kog se, podsećamo, navodi da je Fakultet za uslužni biznis u Novom Sadu završio 2005, sa pune 34 godine života, zapravo se tada još uvek pronalazio u akademskim vodama, pa je, navodi univerzitet Educons, baš te godine na novosadski fakultet prešao sa Više tehničke škole u Prizrenu.
„Igor Bečić, rođen 05.06.1971. godine u Vrbasu, se upisao 2005/2006 godine na treću godinu studija Fakulteta za uslužni biznis, te je diplomirao dana 27.08.2007. godine i stekao stručni naziv Diplomirani ekonomista sa prosečnom ocenom 7“, naveo je Educons.
U Bečićevoj biografiji navodi se da je nakon mastera i magistrirao, opet daleko od kuće, na Fаkultetu zа poslovni i industrijski menаdžment Univerzitetа Union u Beogradu koji sad pripada Univerzitetu MB. Narodni poslanik je, sa pauzom od jednog saziva, već 28 godina, prvo kao radikal, a od 2008. naprednjak. Stijepović se dobro seća pitanja koje je tadašnji istaknuti vrbaski demokrata postavio Bečiću kada je menjao stranački dres.
„Pa dobro, Igore, kako je moguće da napuštaš SRS kad znam da ste se vi zakleli u crkvi Srpskoj radikalnoj stranci na vernost. A on mu je odgovorio, u tom momentu verovatno i on zbunjen pitanjem, rekao je – jesam, ali za taj mandat“, kaže odbornik iz Vrbasa Stijepović.
Mandat komercijalnog direktora u Javnom preduzeću za prevoz putnika, međutim, zadržao je sve do 2012. godine, kada prelazi kod svog zemljaka iz Ravnog Sela Dušana Bajatovića u Srbijagas na mesečnu apanažu od 130.000 dinara. Od 1997. prima platu narodnog poslanika, ali čovek koji se ne libi da se u skupštinskoj sali fizički obračuna sa neistomišljenicima, sve vreme prima i mesečnu naknadu od 8.000 dinara kao ratni vojni invalid. Javno preduzeće u kom je bio komercijalni direktor ugašeno je.
Glas javnosti/N01S