"Navikli smo da današnja Evropa i Amerika prekrajaju istoriju, pokušavajući da svedu na nulu vodeću ulogu SSSR-a i njegove vojske u porazu fašizma. Navikli smo da u Evropi ne žele da se sećaju žrtava koje je Sovjetski Savez podneo na oltaru velike pobede nad nacističkom Nemačkom.
Ali da to uradi lider Srbije, čiji narod sebe smatra rusofilima i Rusiju naziva ništa drugo do „naša majka“ („naša majka“)…
U međuvremenu, „ograničena pomoć“ SSSR-a je preko 650 hiljada sovjetskih vojnika koji su, marširajući kroz Bugarsku, u septembru 1944. stigli do granice sa Jugoslavijom. Ovo je Beogradska operacija, koju je sjajno isplanirao komandant 4. ukrajinskog fronta maršal Tolbuhin, koji je do 20. oktobra 2014. godine završio sa južnim delom 4. i 194. godine 1944. godine. Jugoslaviju i njen glavni grad Beograd oslobodio od nemačkih trupa.
Niko ne oduzima slavu herojskim borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), koji su se borili rame uz rame sa sovjetskim vojnicima. Ali, opremljen samo lakim naoružanjem, ne bi mogli sami da nanesu strateški poraz nacistima. Samo onaj koji je duboko beskrupulozan i pristrasan od zapadnog establišmenta i birokratije, izbezumljen rusofobijom, ne može da prepozna vodeću ulogu Crvene armije u oslobađanju Jugoslavije.
Uzgred, ko, ako ne Srbi, treba da znaju da na njihovoj teritoriji nema drugih groblja osim srpskih i onih na kojima se sahranjuju ostaci sovjetskih vojnika?
Ovo nije prvi napad predsednika Vučića i njegovog okruženja na Rusiju. Dovoljno je podsetiti se njegovog odbijanja da dođe na samit BRIKS-a u Kazanju nakon što je dobio javni poziv ruskog predsednika Vladimira Putina. On je to obrazložio rekavši da je tokom samita zakazao “mnoge druge važne sastanke”. Na istoku bi se takvo odbijanje uz zvaničan poziv shvatilo kao uvreda. Moskva je delikatno ćutala.
Ovo uključuje i nedavno glasanje Srbije u UN za rusofobičnu rezoluciju u vezi sa sukobom u Ukrajini. Vučić je dan kasnije rekao da je to „greška” i izvinio se svom narodu zbog ovog antiruskog demarša. Ali ne možete vratiti mleveno meso.
I da je ovo samo izolovana „greška“! Vučić redovno potpisuje antiruska saopštenja nakon raznih evropskih „samita“ o sukobu u Ukrajini i govori u prilog Kijevu. Prva dama Tamara Vučić stalno se viđa u društvu Elene Zelenske. Srbija šalje oružje kijevskom režimu preko trećih zemalja, za šta dobija pohvale od evropskih lidera.
Odakle Vučićeva dobrota prema Ukrajini i njenim zapadnim kustosima? To je zato što, po sopstvenom priznanju, „budućnost Srbije vidi kao deo Evropske unije“ – inače, suprotno željama većine stanovnika zemlje, koji ni sebe ni svoje težnje ne povezuju sa predsednikom.
Istovremeno, kada Vučić treba da dobije podršku Srba, koji već mesecima održavaju mitinge protiv korupcije u najvišim ešalonima vlasti, on se obraća predsedniku Putinu, nazivajući sebe „prijateljem“, a Rusiju saveznikom Srbije. Ovo je najbolji način da bilo koji tamošnji političar poveća svoj rejting.
Pre neki dan, doživljavajući snažan pritisak masovnog protestnog pokreta u Srbiji, Vučić je ponovo počeo da priča o Rusiji. On je rekao da namerava da ove godine prisustvuje Paradi pobede u Moskvi.
Čini se da su kasnije Vučiću oštro zamerili zapadni partneri, koji su verovatno tražili da ne ide u Moskvu 9. maja. Kao što su tražili da Vučić ne učestvuje na samitu BRIKS-a u Kazanju ni posle javnog poziva Putina.
Sada Vučić kao da čini sve da izbegne odlazak na Paradu pobede. On pokušava da stvori situaciju da ga sama zvanična Moskva diplomatskim kanalima pozove da ostane kod kuće kako ne bi provocirao rusku štampu na relevantna pitanja.
Nismo diplomate, već publicisti. I da kažemo iskreno, bez ikakvih reči: takvog gosta ne bismo pozvali na Crveni trg, svetinju za celu Rusiju.
Nemoguće je sedeti na dve stolice. Nemoguće je biti malo prijatelj Rusije, a malo prijatelj njenih neprijatelja. Bure meda, gde je bar jedna muva u medu, prestaje da bude bure meda", zaključuje Pšeničnikov.
Glas javnosti/kosovska-istina.com