Sve su to pitanja i teme koja će biti veoma aktuelna u toku ove 2021. godine i na koja u intervjuu za Glas javnosti govori istoričar i analitičar Nemanja Starović.
Prošlo je godinu dana od kako je planeta promenjena korona virusom. Kako vi vidite post kovid svet?
-Pandemija COVID-19 ostaviće planetu manje povezanom nego li što je bila uoči njenog izbijanja. Skraćivanje raširenih lanaca vrednosti, bilo da se radi o snabdevanju ili distribuciji, ukazuje na procese ekonomske deglobalizacije, koji su aktivirani i ostaće na sceni još dugo nakon što pandemija prođe. Ove krupne promene na geoekonomskom planu će nužno imati svoj odraz u sferi politike, pa i bezbednosti. Kao što to uvek biva, planetu u narednom periodu nesumnjivo očekuju krupni potresi, dok se ne uspostavi novo ravnotežno stanje, bazirano na drugačijoj raspodeli moći.
Kakve će promene pretrpeti EU nakon smirivanja pandemije?
-Evropska unija nije imala adekvatan odgovor na izazov pandemije, što se videlo već u prvoj fazi kada je izostala solidarnost sa njenim najpogođenijim članicama poput Italije, a uočljivo je i danas kada nedostaje efikasnosti u sprovođenju masovne vakcinacije stanovništva. Ova kriza je iznova pokazala kako nacionalna država sa svim mehanizmima koje ima na raspolaganju, predstavlja najoptimalniji okvir za suočavanje sa krupnim izazovima. Ubrzanje globalnih procesa preraspodele moći, koji su bili prisutni i pre pandemije, prete da ostave Evropu na periferiji svetskih zbivanja. Stoga će čelnici država EU morati da donesu stratešku odluku o pravcima i dubini dalje integracije. Jedino čvršča i na neki način federalizovana EU može zadržati svoju relevantnost u globalnim okvirima, no takva rešenja nemaju podršku javnosti u ključnim državama članicama.
Kako vidite Ameriku u narednom periodu pod Bajdenom?
-Pred novim predsednikom je težak zadatak da premosti provaliju koja je otvorena između dva suprotstavljena pola u američkom društvu. To neće biti nimalo lako, imajući u vidu revanšističke tendencije pobednika, kao i bes onih koji se osećaju poraženim zbog rezultata predsedničkih izbora. Na planu spoljne politike, može se očekivati povratak Vašingtona principima multilateralizma i bliža saradnja sa tradicionalnim saveznicima. Onespokojava, međutim, promocija pojedinaca u novom američkom spoljnopolitičkom establišmentu koji slove za "jastrebove" sklone intervencionizmu, baziranom na doktrini dominacije punog spektra.
Očekujete li da Tramp izgubi prava bivšeg predsednika ili bude možda i uhapšen, koliko je to realno?
-U poslednje vreme svedočimo tome da se prelazi preko mnogih crvenih linija američke političke tradicije i kulture, pa tako više ništa ne bi trebalo da nas iznenadi. Ipak, male su šanse za to da 45. američki predsednik završi iza rešetaka. Ono što nesumnjivo sledi jeste pokušaj "detrampizacije" Republikanske partije, koji bi podrazumevao povratak tradicionalnog republikanakog establišmenta i otklon od nasleđa Trampovog predsedničkog mandata. Međutim, Tramp još uvek ima značajan politički kapital u vidi skoro 75 miliona glasova koje je osvojio, a svaki okršaj sa njim i njegovim pristalicama bi mogao rezultirati formiranjem nove političke stranke, za koju se već spekuliše da bi mogla poneti ime Partije patriota.
Da li je upad u Kapitol 6. januara bio Trampov pokušaj državnog udara ili je nešto drugo u pitanju?
-Uprkos medijskom narativu koji je veoma brzo formiran, teško je poverovati u to da je Donald Tramp organizovao nasilni upad u prostorije američkog kongresa, a još manje u to da je pomenuti upad predstavljao pokušaj državnog udara. Iskustvo iz brojnih država širom sveta nas uči tome da se državni udari sprovode na bitno drugačiji način, a nikako ne haotičnim upadom dvestotinak vandala u prostorije nacionalnog parlamenta, bez bilo kakve prateće podrške u oružanim snagama, medijima i sl. S druge strane, Trampu se može spočitati odgovornost za to što je neodgovorno pozivao pristalice na protest ispred zgrade Kapitola, ne brinući dovoljno o nužnim merama bezbednosti i incidentima do kojih je na koncu došlo.
Kako će se Bajdenov mandat odraziti na odnose SAD sa Srbijom i na odnos Vašingtona prema kosovskom pitanju?
-Racionalno posmatrano, promena predsedničke administracije u Vašingtonu ne bi trebalo da odlučujuće utiče na odnos SAD prema Srbiji, budući da je on zasnovan na objektivnim pretpostavkama i interesima koji se nisu promenili. Razloga za zebnju ipak ima, kada se uzme u obzir prethodno delovanje brojih pojedinaca iz vrha nove Bajdenove administracije. Stoga je veoma važno asertivnim diplomatskim metodama predano raditi na unapređenju odnosa Beograda i Vašingtona, kako se ne bi ostavio prostor za bilo kakvu deterioraciju koja bi došla kao posledica iracionalnih motiva i predrasuda pojedinih važnih ličnosti.
Može li se ove godine kosovski problem približiti konačnom rešenju?
-Teško je zamisliti scenario u kojem bi tokom ove godine došlo do odlučujućeg političkog proboja u procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine, a to svakako neće biti moguće tokom prvog polugodišta. Bilo bi od veliki koristi kada bi čelnici EU, kao i Bajdenova administracija, iskoristili Vašingtonski sporazum iz septmbra prošle godine kao dobru osnovu za dalju normalizaciju, a vreme koje je dobijeno usaglašenim moratorijumima na okršaje unutar međunarodne arene za rad na suštinskom kompromisu. No, bojim se da to neće biti slučaj, te da nam sledi veoma teška godina u kojoj će se Priština vratiti politici jednostranih mera, a da neće biti nijednog međunarodnog autoriteta spremnog da je u tome zaustavi.
Kako vidite politički scenu u Srbiji, da li da može desiti da vanredni izbori budu i pre aprila 2022 godine?
-Kada su izbori u pitanju, jedino je sigurno to da će se predsednik Srbije, kao i odbornici Skupštine grada Beograda birati najkasnije u aprilu naredne godine. Što se vanrednih parlamentarnih izbora tiče, racionalno bi bilo da i oni budu održani u istom terminu, shodno najavama koje već postoje. No, osim uštede javnih sredstava, na odluku o datumu parlamentarnih izbora će uticati i predstojeći dijalog vlasti i opozicije, koja insistira da se izbori na različitim nivoima razdvoje, kao i međunarodni procesi kojima je naša zemlja zahvaćena, pre svega dijalog o budućem statusu Kosova i Metohije.
Gde je po vašem mišljenju budućnost Srbije, EU, Rusija ili neutralnost?
-Budućnost Srbije je svakako u Evropskoj uniji, a punopravno članstvo predstavlja ne samo naš nedvosmisleni interes, već i istorijsko pravo kao demokratske države evropskog kontinenta. Međutim, nije nikakva tajna to da je politika proširenja EU u krizi, pre svega zbog tzv. zamora od proširenja koji vlada u ključnim državama članicama. S tim u vidu, ne bi se trebalo zanositi verom o nekakvom ubrzanom putu ka članstvu u EU, a vreme koje je pred nama valja iskoristiti za produbljivanje ekonomske saradnje sa susedima, od čega svi imaju koristi, a Srbija kao centralna država regiona ponajviše. Vredi razmotriti i ideje o sektorskom pristupu EU koje se ponovo aktuelizuju, što bi nas učinilo delom evropskog tržišta i otvorilo mogućnosti ravne onima koje imaju države članice, dok bi odsustvo formalnog članstva ostavilo prostor za dalji razvoj veza Srbije sa državama poput Kine i Rusije.
(Glas javnosti)