Da se „Vlasi ne bi dosetili“ (vlast u Prištini) penzioneri su organizovali skup pod geslom „za mir i toleranciju“. U isto vreme kada je SNS širom ostatka Srbije organizovala skupove protiv studenata za goli opstanak dikatorskog i kriminalnog režima Aleksandra Vučića. Postavlja se važno i ključno pitanje šta se to desi sa Srbima sa Kosova i Metohije naročito sa severa KiM koji su skoro punih 13 godina branili državnost Srbije u južnoj srpskoj pokrajini da bi na kraju završili u Ćacilendu. Takav politički mazohizam je nečuven i redak da jedan narod veliča i slavi onog ko ih je izdao, ko ih je prodao i čiju vlast svojim boravkom u Ćacilendu čuvaju.
Nažalost, ali tako jeste danas su glavni čuvari i zaštitnici apsolutističkog i pljačkaškog režima u Beogradu Srbi sa Kosova i Metohije kao i oni iz Bosne i Hercegovine. Ali dok prekodrinski Srbi imaju razloga da ovaj režim brane i čuvaju jer pola vlade dolazi iz tih krajeva pa i onaj glavni je sa „onijeh strana“ dotle je neobjašnjiv postupak Srba iz južne srpske pokrajine koji za malo srebrnjaka učestvuju u sopstvenoj izdaji gubeći i državu i teritoriju.
Postupak penzionera je još više nerazumljiv. Upravo oni najbolje i pamete kako je bilo pre dolaska Aleksandra Vučića naročito na severu KiM a kako je danas. Aleksandar Vučić je na tacni postepeno predavao sever Kosova i Metohije. Prvo je bio na mostu park mira koji je onda nestao, pre parka su bile tvrde barikade koje su, ne Kurti, nego naprednjaci na glavnom mostu razrušili. A onda je od glavnog mosta do centralnog trga ulica po Marku Đuriću ondašnjem direktoru Kancelarije za KiM dobila naziv Knez Mihajlova. Danas su skoro svi lokali od glavnog mosta do glavnog gradskog trga zvanog Šumadija u vlasništvu Albanaca i tom tzv. Knez Mihajlovom ulicom više se šetaju Albanci nego Srbi. Penzioneri više ne primaju svoje penzije u banakama i poštama Republike Srbije nego to rade van teritorije južne srpske pokrajine na osnovu Francusko-nemačkog plana kojim je Aleksandar Vučić (a kojeg su penzioneri podržali) demontirao institucije srpske države na Kosovu i Metohiji.
Nažalost, niko nije toliko politički slep da ne vidi otvorenu izdaju ali zbog malo banjskog lečenja izadajnički režim se podržava. Došla su teška vremena kada je mera patriotizma sedmodnevno besplatno banjsko lečenje ali ne svih nego samo odabranih.
Nestala je čuvena Dolče Vita kod glavnog mosta i sve veći broj prodavnica i ugostiteljskih objekata menja vlasnike čime se drastično remeti etnička struktura u korist Albanaca. Izuzev svakidašnjih jadikovki SNS, direkora Kancelarije za KiM Srbija kao država ništa ne čini da spreči albanizaciju severnog dela Kosovske Mitrovice. I ne samo što ne sprečava nego postaje saučesnik u toj izdaji. Nekada pre dolaska Aleksandar Vučića vozila sa RKS tablicama nisu bila prisutna u severnom delu Kosova i Metohije, danas nisu prisutna vozila sa srpskim registarskim tablicma kao što su PR, KM, PE, GL i tako dalje. U svernom delu Kosovske Mitrovice stoje tužno i degutantno grafiti pod nazivom „Nema predaje, KM ostaje“, pa onda „Severna brigada“, pa onda „Tu smo, samo vas gledamo“ i ostale otrcane fraze koje samo simbolizuju neuspešnu nacionalnu i državnu politiku Aleksandra Vučića. Čak je nestao i mural „Jer odavde nema nazad“.
Plejada političara u liku Aleksandara Vučića, Tomislava Nikolića, Vojislava Šešelja, Ivice Dačića sve zbog novca i gole vlasti učestvuje u predaji južne srpske pokrajine separatistima. Tomislav Nikolić prvi predsednik SNS na mitingu u Beogradu povodom proglašenja nezavisnosti „Kosova“ izavio je „Tako mi Gospoda Boga neću da se smirim dok ne vratim Kosovo u Metohiju u sastav države Srbije“. Smirio se, ali na Dedinju, kao večiti direktor Kancelarije za saradnju sa Rusijom i Kinom. Bez obzira što je više od sedam godina penzioner. Istorija nas uči da su dične srpske četničke vojvode kao što su Tomislav Nikolić i Vojislav Šešelj glavni protagonisti predaje južne srpske pokrajine. Možda se svi oni između sebe ne slažu i ne podnose se, sva četvorica, ali u jednom su složni da se odreknu svete kosovske zemlje. Reč protiv nikada se nije čula ni protiv Briselskog sporazuma, ni protiv Vašingtonskog sporazuma, ni protiv Francusko-nemačkog plana, ni protiv Ohridske agende. Kako su čudni putevi Gospodnji, od gromoglasnih prenapregnutih srpskih nacionalista do podmuklih i korumpiranih izdajnika.
Tada, 2012. godine u vremenu kada je Boris Tadić odbio da prihvati predlog Angele Merkel da preda sever Kosova i Metohije ili bolje reći državnost Srbije na KiM Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić su istrgovali i prihvatili da ih dovedu na vlast u Srbiji a ovi za uzvrat da predaju južnu srpsku pokrajin što su i uradili. I bukvalno, i de jure i de fakto odrekli su se Kosova i Metohije.
Istorija i sud će svakom da odredi svoje mesto, od istine i izdaje se ne može pobeći. Ona uvek dođe na dnevi red i pokaže se na dnevnom svetlu.
Kako radili tako nam Bog pomogao.
Glas javnosti/NSPM