Naseljavanjem Albanca na sever Kosova i Metohije Aljbin Kurti želi da promeni etničku strukturu kako bi naterao Srbe da se što pre isele i onemogućio formiranje ZSO. U isto vreme ovim krši i jednu od glavnih stavki Ahtisarijevog plana, kaže Zoran Anđelković.
Takozvani premijer KosovaAljbin Kurtiizjavio je da je na Severu izgrađeno na desetinekuća za Albancei da će na stotine još biti izgrađeno. Reč je o projektu „Izgradnja i renoviranje kuća na severu“ za albansko stanovništvo koji je usvojen prošle godine a koji predviđa izgradnju 200 kuća za albansko stanovništvo.
Kurti albanizuje sever
Kurti je ovom prilikom rekao da je tzv. država Kosovo jednaka za sve, i da stoga svako treba da uživa pravo da živi u svom domu i imovini. Na pitanje zašto se ondaSrbima oduzima imovinai ne grade, nego ruše kuće i za prognane Srbe Zoran Anđelković, nekadašnji predsednik Privremenog Izvršnog veća Kosova i Metohije, kaže da ovo još jedan način kojim Kurti želi da Srbeprotera sa KiM, ali i da onemogući osnivanje Zajednice srpskih opština.
„Svi planovi Aljbina Kurtija vezani su za to kako da etnički očisti sever Kosova od Srba a ako u tome ne uspe onda bar da promeni etničku i nacionalnu strukturu“, kaže Anđelković.
Kurti se čineći to, dodaje naš sagovornik, ne pridržava ničega pa ni dela izAhtisarijevog planapo kome je zabranjeno menjati etničku strukturu nekog mesta a za čije je sprovođenje zadužen Unmik.
Ne poštuje ni Ahtisarija
„Kurti se ne pridržava ničega jer njega ne zanimaju nikakva pravila niti zakoni ni njihovi ni strani, kao ni sporazumi ili uredbe jer on tera svoje na silu kao i svaki terorista a očigledno je da nema nikoga ko bi ga obuzdao“, napominje naš sagovornik.
Anđelković smatra da bi međunarodna zajednica trebalo da primeti i ostalo što Kurti u ove tri godine radi sa Srbima na KiM, ali da na žalost reakcija nema.
„I pored ovoga Srbi neće otići sa severa. Upravo zato Kurti smatra da bi naseljavanje Albanca u ovu čisto srpsko sredinu moglo da pokrene Srbe na odlazak, dakle, izmena nacionalne strukture na severu“, kaže Anđelković.
On takođe upozorava da, pored toga što Kurtine želi da formira ZSOu nekom doglednom periodu, ako bi Priština na to i pristala zbog promene nacionalne strukture to na kraju ne bi bila ZSO kakva je dogovorena.
„Kurti prvo neće da formira ZSO a i ako dođe do neke opcije to neće biti ono što smo mi hteli jer sever Kosova neće biti ono što je bio kada je ZSO planirana“, mišljenja je Anđelković.
Priština i međunarodna zajednica inače već dugo ignorišu zahteve Srbije zapovratak raseljenih i prognanih sa Srba KiM, kao i činjenicu da se na dnevnom nivou beleže i slučajevi napada na Srbe povratnike, rušenje njihovih kuća, otimanje stoke i drugi primeri progona.
Naslovi sadržine „Zapaljena kuća Srbina povratnika kod Peći“, „Albanski ekstremisti napali kuću Srbina povratnika kod Vučitrna“, „Kamenovana kuća povratnika Žarka“... pune naslovne strane srpske štampe. S druge strane, u centru severne Mitrovice gde je gotovo 99 odsto čisto srpsko stanovništvo preko noći niču albanske prodavnice i lokali.
Važno je pomenuti da je od 437 mesta na Kosovu u kojima su živeli Srbi do 1999. godine etnički potpuno očišćeno 312 naselja. Najviše raseljenih je iz Metohije. Najmanje prodate srpske imovine je u Metohiji i najviše onih koji žele da se vrate su Srbi iz Metohije.
Sa Kosova i Metohije je od 1999. godineproterano i raseljeno, prema podacima Beograda, više od 280.000 nealbanaca, od toga oko 240.000 Srba.
S druge strane, podaci Kancelarije za zajednice tzv. Vlade Kosova tvrde da je raseljenih Srba oko 72.000.
Povratak raseljenih koji garantuje Rezolucija 1244 Ujedinjenih nacija tema je o kojoj se već duži vremenski period ne govori od strane prištinskih zvaničnika, a povratak retko pominju i predstavnici međunarodne zajednice.
Od 2005. godine povratka na Kosovo gotovo i da nema, a sve više Srba poslednjih godina odlazi, posebno posle više incidenata na Severu, zabrane srpske robe i upotrebe dinara i izostanka bezbednosti.
Prema podacima UNHCR-a, na Kosovo se do 2018. godine vratilo nešto više od 11.000 Srba. Za kasnije podataka nema, a koliko ih tu i živi ne zna se, jer se ili nisu odazvali popisu, ili ih popisivači nisu tražili.