Za mnoge Zapadne autore je naravno -ta, socijalistička privreda "okidač" za organizovani kriminal, jer je zapravo to bila "privreda, ili ekonomija oskudice".
Prema zapadnim, i ne samo prema njima, tu privredu, tu ekonomiju karakterisalisu - nedostak robe široke potrošnje, što je prvi i osnovni činilac da se formira sivo tržište, a gde je ono tu je i šverc, a gde je šverc tu je i kriminal, pa i organizovani, jer treba pokriti široku listu deficitarnih proizvoda.
Zapravo, tu, na tom "sivom" formira se realno tržište!?
Kako realno?
Prosto, jer se ponuda i potražnja "sudaraju" i formiraju se prave cene, koje su u principu višestruke u odnose na one proizvode u izlozima, kojih zapravo nema u prodavnicama...
Da li je država namerno određivala niske cene za onu robu koje najčešće - nema? Ne uvek, ali tu treba podsetiti na onaj naš stari dobri vic:
"Jel znaš da je deset ćevapa, hleba, salata i pivo - 100 dinara?"
"Al je jeftino! Gde ima?"
"Nigde, al je jeftino!"
Zašto je država odredila nerealno niske cene?
Pa i plate su dugo na "Istoku" bile nerealno niske!
Dakle, stvarao se privid da cene odgovaraju plati, ili plate cenama, ali robe mahom nije bilo i nema je, a kad je ima onda su pred prodavnicama bili kilometarski redovi. I tako u krug.
Ni građani nisu bili baš preterano zaintersovani da se bore protiv sivog tržišta, jer je ono jedino mesto gde čovek može da kupi ono što mu je potrebno...
Istovremeno, to je bar jasno, za vlastodršce nestašice nema, oni je kupuju tamo "gde robe ima" i to još po bagatelnoj ceni! Kao, recimo naši narodni poslanici, koji u restoranu Narodne skupštine piju kafu za 7 dinara, jedu za 200 kinti...piju...
Dakle vlastima, u principu, odgovara da postoji sivo tržište, jer se ona tu lepo "ušljaka" i kako ni šverceri u celom svetu nisu naivni, po "koji dinar" stigne i džep onih koji na sivo tržište gledaju kroz prste!
Takođe, jasno je, da aparatu vlasti odgovara da se država što više petlja u privredu, da diriguje njom, i da bi, istovremeno, od šefova sive ekonomije iznudili što više para...
Tako se javni interes polako ali sugurno pretvarao u privatni!
Pre "perestrojke", u doba velikog SSSR-a istina, bilo je manje trgovine drogom, "jer to su radili tamo, s druge strane", ali je ogromna pljačka državne i društvene imovine bila enormna...
Istraživači organizovanog kriminala tog vremena, tu pominju SSSR, ČSSR, Poljsku, Bugarsku, Rumuniju...(Zapad, SAD, Englesku, Italiju nisu pominjali, jer tamo je organizovani kriminal odavno stekao pravo građanstva i - podrazumevao se!)
Iako su države istočnog bloka negirale postojanje organizovanog kriminala, - "Mafija, "ionako" postoji samo na Zapadu"...
Međutim, prema podacima objavljenim na jednom međunarodnom seminaru, u organizaciji Ujedinjenih nacija, početkom poslednje decenije prošlog veka u SSSR-u je bilo oko tri i po hiljade čvrstih kriminalnih grupa sa "hijerarhijskim uređenjem", stvorene radi sticanja ogromnog nelegalnog profita.
Ove organizacije, tvrdilo se se u dokumentu Ministarstva unutrašnjih poslova SSSR (Information, 1991. s.1) isparcelisale su ogromnu teritoriju sovjetstkih republika po oblastima delovanja i geografskoj rasprostranjenosti. Bande su dobijale imena ili prema etničkom poreklu (čečenska, ruska, beloruska, asirijanska, jermenska...) ili prema imenu vođe bande, ili prema kvartovima grada u kojem deluju...
Ruska mafija, dugo je bila "anonimna", jer se o njenom postojanju nije pričalo, pa su mnogi istraživači organizovanog kriminala i kriminaliteta skloni (ali to ne znači da su i u pravu, primedba V.D.) da je novijeg datuma i da je u svom razvoju "eksplodirala" posle raspada Sovjetskog saveza!?
Istina, mnogi autori se "pokrivaju" formulacijom da "misle" na najsvežije i trenutne oblike organizovanja i kriminalnog delovanja...
Ruska mafija ne deluje samo na prostorima bivšeg SSSR-a i sadašnje Rusije, već je poodavno preskočila te granice i uspela je da se proširi po Zapadnoj Evropi a IT mafiju pominju i preko Velike bare i, jasno je da je ruska mafija doskočila čak do SAD...
Ono što je najuočljivije na prvi pogled je nasilje i beskrupuloznost prilikom zauzimanja prostora, teritorija, ali... Moderna Ruska mafija ne osvaja tržište samo nasiljem, već dosta vešto (zlo)upotrebljava i transformaciju društva, privatizaciju, koristeći se najmodernijom tehnologijom u otkupljivanju, naravno, mahom po bagatelnoj ceni ogromnih fabrika, čitavih industrijskih oblasti, nelegalnog izdavanja vaučera, a brojna literatura navodi da su gazde nelegalnih vaučer fondova nenadano nestajali ili u zemlju propadali...
Takođe, a uostalom, novo je doba, Ruska mafija se "ističe" i u oblastima koje su, tradicionalno, bile u "vlasništvu" Mafije "zapadnog tipa": droga, prostitucija, oružje, bankarsko poslovanje, pranje novca, ali tu Ruska mafija pridodaje oblast u kojoj je pokušavala i pokušava da zavlada: trgovina nuklearnim oružjem...
Uz to, uključivanje Ruske mafije u ekonomski život, u uslovima specifične liberalizacije, obavljeno je na specifičan način. Nije bilo klasičnog utapanja crnog, ili sivog tržišta u legalni biznis, nego je legalni biznis " utapan" u crno tržište!
Najsličnije, uprošćeno, prekopiran je "italijanski model".
Taj sistem, ne samo da je poguban za domaći biznis, već odvraća i strani kapital da "doputuje", jer legalno ne može da se ostvari profit. Jasno je, da mnogo puta i "strani kapital" nije baš najčistijeg porekla, pa se onda procenjuje koliko je veliki rizik, a kolika korist od propranog nelegalno stečenog kapitala...
Sve je, uostalom, biznis...
Zato, zbog, pre svega, korupcije i povezanosti kriminala, mafije i države strani investitori se retko (i teško) usuđuju da investiraju. A i novokomponovani binismeni skloni su pre brzoj, makar i manjoj zaradi, nego da sklapaju dugoročne i aranžmane na duge staze. Oni više vole da rasprodaju priodne resurse nego da se "zamajavaju" eksploatacijom i ulaganjima u budućnost.
Recimo, poslednjih godina, pre Putinove ere, u Sankt Petersburgu i Moskvi na ceni je bilo tržište nekretnina. Okreće se veliki novac, a gde je veliki novac, tu je i veliki kriminal. Tako je u Moskvi svojevremeno zabeležen "slučaj za novine": pet kriminalnih organizacije kupile su od gradskih vlasti pravo na aukciju jedne zgrade za 1.500 dolara! Dva meseca posle, zgrada je prodata za 1,5 miliona dolara, ili hiljadu puta skuplje!!
Korupcija je bila osnovni vid upada ruskih mafijaša u legalne tokove novca, postepeno ubacivanje svojih "delegata" u državne institucije, postavljanje svojih članova na važna mesta u državnoj hijerarhi, a ako to nije onda se pribegavalo krvavom rešenju: sačekušama, likvidacijama...
Obelodanjen je dugo skriven podatak da je na nekim izborima od stotinak kandidata za fukcije, preko 70 odsto bilo - "likovi sa poternica, ili pod istragom!?"
Oni se nisu kandidovali samo zarad vlasti (ima i toga) već iz prostog razloga što se na taj način sticao imunitet i zaštita od istrage i istražnih organa! Tako je, svojevremeno, oktobra 1995. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova obavestilo Rusku izbornu komisiju da je od ukupnog broja kandidata za poslanike 87 pod istragom!
Ah, da. Mnogi od njih završili su u zatvoru!!
Za mnoge je potpuno nejasno kako mafijaške bande u SSSR-u nisu, u svoje vreme, ozbiljnije bile angažovane oko trgovine narkoticima?
Odgovor je ponuđen bila je izuetno niska, pa nije mogla "da se dobije prava cena", ni da ostvari veliki profit, a broj narkomana je bio izuzetno mali. Tako se navodi podatak da je 1989. godine bilo oko 120 - 140.000 zavisnika od droge!? Mnogi sumnjaju u taj podatak, smatraju da se tu radilo samo o evidentiranim zavisnicima, upoređujući podatak da je, recimo Poljska tada imala oko deset odsto zavisnika na ukupan broj stanovnika!
Ipak, broj narkomana u tadašnjem SSSR-u bio je relativno mali, a do droge se dolazilo pojedinačnim kanalima...Ali, raspad SSSR, rekosmo, doveo je do jedne druge, velike opasnosti.
Osiromašenjem sovjetske armije, gubljenjem privilegija u društvu komandnog kadra - procevetala je trgovina oružjem.
Armija je bila u rasulu, oficiri su bili sve siromašniji, moral je padao i raslo je beznađe. Izazov da se krene u "rasprodaju" oružja bio je veliki, a kontrola slaba...Tako se, odjednom na svetskom crnom tržištu, na prodaju našlo sve: od pušaka do tenkova, od bombi do uranijuma, od topova do nuklearnih glava...
U trgovinu oružja armije uključili su se "svi": od državnih organa, do bandi provalnika...Tako je, valjda, bilo i moguće da se oružje Crvene armije nalazilo na svim ratištima, od Kavkaza, Avganistana, Afrike do teritorije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije! Tako je, samo 1994. godije zbog krađe i preprodaje vojne opreme osuđeno preko 50.000 vojnih lica i civila.
Olaka ocena bi bila, i netačna: da je Ruska mafija stvorena baš sa raspadom SSSR, jer je vidljivo da ga je bilo i ranije, ali da se prikrivao, pošto je Mafija bila "samo tamo preko na Zapadu!?"
U čitavoj priči, ni zapadni autori ne mogu da se oslobode ideoloških predrasuda, pa se stvar uprošćava - da je razvoj kriminala u zemljama istočnog bloka posledica slabe privrede, dirigovane ekonomije i korupcije!? I da je tako, a nije, otkud onda organizovanog kriminala na Zapadu!?
Otkud, onda, Mafija, Cosa Nostre, Jakuza...
Tako recimo, Mati Joutsen (Matti Joutsen), nekadašnji direktor HEUNI, jedan od najpoznatijih evropskih kriminologa razvoj organizovanog kriminala u zemljama Centralne i Istočne Evrope - teorijom rutinske aktivnosti, koja je začeta, čini se, još početkom sedamdesetih godina prošlog veka.
Lari Koen i Markus Felson (Larry Cohen i Markus Felson), u svojim objašnjenjima tvrdili su da na promene i strukturu kriminaliteta utiču tri faktora:
1) broj mesta napada;
2) broj potencijalnih prestupnika;
3) odsustvo čuvara koji bi delo mogli da spreče...
Ima i onih "tvrdih teoretičara", zastupnika starog sistema i "čvrste ruke", pre svega u zemljama bivšeg SSSR-a, koji za pošast organizovanog kriminala "optužuju" pre svega "otvaranje granica", ukidanje strogog viznog režima i otvaranje mogućnosti svim građanima da putuju po belom svetu, tvrdeći da su mnogi, tamo na Zapadu kupili "pelcer" organizovanog kriminala!
Svojevremeno, to je apsolutno tačno, samo su odabrani mogli - preko, pre svega službenih i diplomatskih pasoša...
Sećam se dana, tada meni, nerazumljivih priča (sada ih osećam zbog postojećeg režime crnih i belih, šengen viza, i razumem!) brojnih ruskih šahista, velemajstora, koji često nisu mogli da učestvuju na jakim međunarodnim šahovskim turnirima iako su imali uredne pozive, plaćene sve troškove), što zbog ideoloških barijera, što mnogi od njih nisu bili, baš, "provereni" kadrovi SSSR-a i pobornici komunističko-socijalističkih ideja!
Bekstva su počela još od Aleksandra Aljehina, pa Borisa Spaskog, Viktora Korčnoja, Genadija Sosonka, ili Čeha Kavaleka (koji je granicu prešao pod rafalima carinika)...a onda su granice otvorene. Mnogi su otišli van, u SAD, Izrael, Holandiju, Nemačku. Sećam se nekih svojih izveštaja sa šahovskih olimpijada kada smo reprezentacije, SAD, Izraela, Nemačka...nazivali Rusija1, Rusija 2, Rusija 3!
U reprezentaciji SAD, na jednoj od Olimpijada igrali su sve bivši "Sovjeti", pride Amerikanac Kristijansen, pa je čak i kapiten bio ruskog porekla!
Da vas ne bih opterećivao raznim teorijama, jer život je , ipak, nešto drugo, jedan od ozbiljnijih problema u borbi protiv kriminala, a još i organizovanog, na tim prostorima svodio se na dilemu većeg dela stanovništva: ima li, uopšte smisla boriti se protiv njega, kada se većina bavi, na neki način prevarama!?
Jedni zarad ostvarivanja enormnih profita, drugi zbog golog prežvljavanja!
Nedostatak zakonskih preduslova i neprofitabilna privreda su, po mišljenju Sejmora Herša (Seymour Hersh), u tekstu "Divlji istok", koji se poziva na svog zemljaka Hentdelmana, osnovni je razlog za stvaranje pogodnog tla za razvoj organizovanog kriminala!?
Luiza Šeli (Louise Sheley), pre dva i po decenije (1995.) ustvrdila je da se organizovani kriminal u zemljama bivšeg SSSR-a ne razlikuje, u osnovi, od onog u drugim krajevima sveta, pa i u SAD i da je cilj - isti: finasijska dobit!
A tu zaradu ostvaruje eksploatacijom zabranjenih dobara i iznuđivanjem novca od legalnog biznisa! A, nasilje, tvrdi Šeli, samo je sredstvo da se do profita dođe!?
Objašnjavajući aktivnost mafije u novonastalim državama Šeli jeretički konstatuje da te države tolerišu aktivnosti "svoje mafije", jer od nje imaju - korist!
Trenutne!
Tako je recimo Riga, glavni grad Letonije bila pretvorena u veliku - menjačnicu svetskih valuta, a po načinu poslovanja sve to moglo je da se poredi sa pogodnostima koje pružaju bahamska, kajmanska i druga egzotična ostrva...
Neka od tih ostvra se pominju i u Srbiji, ali bez pravog efekta i pronalaženja onih za koje se sumnja da su tamo prali novac...
Istovremeno, Rusija je suočena s velikim odlivom kapitala koji Zapadnim puritancima ne smeta! Predsednik Vladimir Putin je dosta toga sprečio, što dogovorima sa novokomponovanim tajkunima, što sudskim procesima (Hodorkovski, recimo, Bžežinski)...Abramovič.
Devedesetih godina izneto je preko sto milijardi dolara!!)...Naravno, previše olako bi bilo optužiti za to samo kriminalce, jer bez pomoći bankara, bankarsko-finasijske mafije, nadležnih ministarstva - to jednostavno ne bi bilo moguće...
Ali, poslednih godina uočljivo je i još nešto: pokušaj reinvestiranja opljačkanog kapitala u domaću privredu i u rusku ekonomiju!?
Da li je to dokaz da Ruska mafija veruje u oporavak, ali još više, u budućnost ruske ekonomije!?
Čini se da - da!
(Glas javnosti)