Vazdušni baloni spasavaju Rusiju od ukrajinskih dronova.
Grupa inžinjera sa MAI (Moskovski aviacioni institut) analizira napade ukrajinskih bespilotnih letilica i nudi rešenje.
Baloni su štitili Moskvu u Drugom svetskom ratu od Hitlera, pa zašto je ne bi zaštitili od Zelenskog ?
Jučerašnji masovni napad ukrajinskih bespilotnih letelica na ruske vojne i ekonomske ciljeve je sasvim očekivan. Više puta smo predvideli taj napad, na osnovu iskustva prethodnih napada koje su akumulirale oružane snage Ukrajine. Algoritam je razrađen uz pomoć zapadne tehničke inteligencije. Otvarene su „rupe” u ruskom radarskom polju, kroz koje se "provlače" grupe dronova, koji se potom razdvajaju prema izabranim ciljevima.
Štaviše, pre samo nedelju dana smo upozorili da analiza efikasnosti moskovske (najmoćnije) PVO donosi razočaravajući zaključak da će biti izuzetno teško nositi se sa masovnim naletom! Istovremeno, većina ruskih industrijskih i vojnih objekata u dubini naše teritorije jednostavno nema efikasan PVO, uporediv sa moskovskim PVO sistemom! Ne možemo da pokrijemo svaki aerodrom, fabriku ili rafineriju anti-dron baterijama, najefikasnijim sistemom protiv bespilotnih letelica ili moćnim sistemom za elektronsko ratovanje.

IZVOR: Ustupljena fotografija / Odbrana od dronova pomoću balona
Zbog nedostatka tolikog broja sistema protivvazdušne odbrane i sistema za elektronsko ratovanje trpimo ozbiljne gubitke. Proizvodnja bespilotnih letilica je iz Ukrajine preseljena u Poljsku i Češku, a našim mogućim opstrukcijama nedostupna. Uz to, proizvodnja se povećava! U ovim uslovima jasno je da dronove možemo da otkrijemo i uništimo samo u graničnom pojasu, gde je gustina sistema PVO i elektronskog ratovanja dovoljna za takvu borbu, ali ne postoji efikasan način za otkrivanje letova na niskim visinama, naročito otkrivanje malih dronova. Očigledno, izlaz je stvaranje neprekidnog radarskog polja duž granice sa Ukrajinom sa donjom visinom nižom od 100 metara.
Izuzetno je teško napraviti takvu operativu sa postojećim zemaljskim radarima, zbog terena koji omogućava dronovima da "zarone" ispod donje ivice radara. AVAKS avioni ovde nisu mnogo efikasni zbog činjenice da su izuzetno skupi za rad i drugo, njihov broj je ograničen. AVAKS avioni se stalno kreću u vazduhu i ne mogu da izdrže potreban režim u odnosu na donju ivicu radara.
Postoji samo jedan izlaz, a mi o tome pišemo već godinu i po dana. Dizanje radarskih balona za kontrolu duž granice sa Ukrajinom. Četiri, pet SART balona tiho stvaraju neprekidnu radarsku liniju širine 900 - 1000 i dubine 200 - 300 kilometara. Ali, u Ministarstvu odbrane ovu temu više vole da ne primećuju! Kada udari UAV postanu još masovniji, primetiće! Cena za ovo će biti preskupa!
Druga linija odbrane trebalo bi da bude obnova sistema VNOS postova za vazdušno osmatranje, komunikaciju i veze, koji su svoju efikasnost dokazali i tokom Drugog svetskog rata. Pritom, apsolutno nije potrebno postavljati posmatrački punkt na svakih pet kilometara od istih, nedavno stvorenih jedinica teritorijalne odbrane što je, inače, sasvim logično! Tehnološki napredak je odavno iskoračio. Sasvim je dovoljno stvoriti „granice“ svetlosnih tornjeva sa visokoosetljivim mikrofonima u pretećim pravcima, sposobnim da kilometrima hvataju zvuk motora bespilotnih letelica. Štaviše, povezani sa računarima, za nekoliko sekundi moći će da odrede ne samo azimute i rute leta „dronova“, već i njihov tip po karakterističnom audiogramu koji je svojstven svakom od njih. Međutim, niko u MO i ne pokušava da pristupi ovom problemu, van potpuno neefikasnog šablona koji je na snazi.
Stoga moramo sa gorčinom da konstatujemo da su oružane snage Ukrajine pronašle efikasan način da nanesu osetljive „udarce“ Rusiji i da će te udarce metodično pojačavati. Možda su njihovi dronovi i glupi, ali ne možemo ignorisati tvrdoglavost Ukrajincima koji će i dalje lansirati bespilotne letilice....
Već smo sto puta pisali o važnosti aerostatskih radarskih sistema. O tome koliko su funkcionalniji, jeftiniji i efikasniji na platformama od nosača aviona, pričamo mnogo, ali ništa se ne menja u birokratskim glavama pravljenim od livenog gvožđa! Eto još jedne tipične birokratske „sahrane“. Ali predstoji pojava krstarećih raketa dugog dometa u Oružanim snagama Ukrajine! A za svaku koja se probila na našu teritoriju biće potrebno tražiti od ovih glupih seronja odgovornost.
AUTOR: Vlastimir Ninin