Posle korona virusa suočen je sa nuklearnom pretnjom, ozbiljnijom i opasnijom od svih dosadašnjih.
U rasplamsani rusko - ukrajinski vojni konflikt, planiran i podstican od imperijalista koji na ruske granice decenijama dovlače svoj raketni arsenal, uključile su se zemlje Zapada dejstvujući po neprijatelju sankcijama i snabdevajući oružjem svog pulena, koristeći ga kao "živi štit".
Ova vrsta specijalnog rata „svetskih gospodara“ nije nam nepoznata.
I sami smo poslednju deceniju 20. veka proveli pod surovim sankcijama, a preživeli smo i brutalno bombardovanje u kojem su nas agresori, ne krvaveći ruke slanjem trupa neposredno na teren, iz bezbedne udaljenosti zasipale radioaktivnim otpadom. U kulturi našeg naroda, posebno arhitekturi, vojna razaranja ostavila su neizbrisiv trag.
Srbija je vekovima imala ulogu „živog štita“ Evrope. Američki list Njujork Tajms objavio je 1876. tekst gde piše:
Kao Beč i Marsej
„Da se na turskom pohodu u Evropu nije isprečila Srbija sa Beogradom koji je tada sravnjen sa zemljom, danas bi svakako kao on izgledali Nemačka i Francuska, Beč, Minhen i Marsej.“
Vekovima rušeni Beograd do danas nije uspeo da dobije zasluženi sjaj evropske prestonice.
U Prvom svetskom ratu uništavan je šest puta. U granatiranju 1914. pogođeni su: Saborna crkva, Srpska akademija nauka i umetnosti, Narodni muzej, Narodno pozorište, hotel Moskva, Druga beogradska gimnazija, hotel Grand, Grčka kraljica, Bristol, Srpska kruna, zgrada Uprave fondova, Beli dvor, Ministarstvo vojske, Oficirska zadruga, OŠ Kralj Petar Prvi i druga kulturna zdanja.
Surova bombardovanja Hitlerove Nemačke, ali i anglo-američkih snaga u nizu od 1941. do 1944.
U Hitlerovom bombardovanju Beograda 1941. srušeni su: Stari dvor, Vaznesenjska crkva, Narodna biblioteka sa kompletnom pisanom istorijom Srba, uništeno više od 600, a oštećeno 8.500 zgrada. Tokom Drugog svetskog rata samo Beograd su anglo-američke vazdušne snage bombardovale 11 puta, a najteže na prvi i drugi dan Vaskrsa 16. i 17. aprila 1944.
Pod „tepisima bombi“ anglo-američkih vazdušnih snaga razoreni su: zgrada porodilišta u Krunskoj ulici, Bajlonova pijaca, Palata Albanija, Terazije, Tehnički i Pravni fakultet, zgrada Pošte 2 kod glavne Železničke stanice, Staro sajmište. „Saveznici“ su izveli vazdušne napade 6. i 8. jula 1944, dok je u Srbiji trajala operacija Halijard, najveća akcija izbavljenja njihovih snaga iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu, u kojoj je Jugoslovenska vojska u otadžbini spasila smrti i nemačkog zarobljeništva više od 500 američkih palih pilota.
Za zlodela bombardovanja Srbije vinovnici „Krvavog Uskrsa“ nisu odgovarali.
Posledice agresije
U operaciji ciničnih naziva „Milosrdni anđeo“ i „Plemeniti nakovanj“ NATO bombardovanja Jugoslavije 1999, uništeno je i oštećeno 29 manastira SPC, 35 crkava, 82 zgrade izuzetnog kulturno-istorijskog i arhitektonskog značaja, 17 spomenika. U Beogradu su stradali monumentalni objekti srpske arhitekture: palata Vlade Srbije arhitekte Krasnova, zgrade Generalštaba Dobrovića, Komande vazduhoplovstva Brašovana, Ministarstva unutrašnjih poslova Antića, televizijski toranj na Avali Bogunovića i Janjića, Palata društveno političkih organizacija Mihaila Jankovića i mnogi drugi. Na Uskrs 11. aprila bombardovano je područje manastira Gračanica.
Kao posledica ove agresije, u periodu jun-oktobar 1999. na Kosovu i Metohiji uništeno je i oskrnavljeno 76 crkava i manastira Srpske pravoslavne crkve.
Za učinjena zlodela niko iz NATO pakta nije odgovarao.
arhitekta Slobodan Maldini/portal izmedjusnaijave