Istina, malo ih je, nisu - baš usamljeni, ali su očito, medijski, dobro raspoređeni i često, zarad svoje politike, ili naloga njihovih tutora, mahom sa Zapada, svakodnevno preko lista Danasa, N1 i još nekih medijskih portala i medija plasiraju, mahom poluistine! A, da podsetim poluistina je rđavija od svake laži i najteže je boriti se sa polistinama, ili onom narodnom - "mož da bidne, ali ne mora da znači!
Nekih od njih, Ljušića, Samardžića...sećam se kad su bili dobro plaćene "patriote", kad im se to isplatilo, kao što su sad "drugosrbijanci" - jer im se trenutno isplati!
Suđenje istoričaru dr Milošu Koviću, vanrednom profesoru na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, koje je u toku, posle tužbe četvoro profesora sa istog odeljenja za istoriju, očigledan je primer nastojanja da se čovek ocrni u javnosti (što neće baš lako javnost Srbije proguta), stigmatizuje i krivično progoni njegovo (i svačije) pravo na slobodu govora i integritet naučne i javne delatnosti.
Mogao bih ovde da potršim stranice i stanice šta su oni, Nikola Samardžić, Radoš Ljušić, Dubravka Stojanović...pisali i javno govorili! S mnogo toga se nisam slagao, ali nisam im sporio da tako pišu i govore ako tako misle, punoletni su ljudi...
Ali, ako prođe ova njihova tužba protiv prof. dr Miloša Kovića, mog dobrog poznanika i povremeno saradnika u pisanoj reči, da se ovo sad ne shvati kao pritsak na sud, onda je jasno da su "lažni zagovornici slobode i prava mišljenja i slobode govora Ljušić, Samarddžic, Stojanović - zapravo istinski zagovornici totalitarizma i ukidanja demokrateije.
Ili, Ljušić, Stojanović, Samardžić...smatraju da SAMO ONI imaju pravo da govore i pišu kako im se ćefne toga časa, ili kad ispunjavaju nečije nedobronamerne zamisli?!
Ovaj (sudski) proces predstavlja jasnu nameru da se opet uvede delikt mišljenja i ograniči pravo na slobodno izražavanje stavova o stanju istorijske nauke u našem društvu ili stanja u društvu.
Istoričar Miloš Ković je na jednom od ročišta na suđenju između kazao: Uvidom u moje tekstove i intervjue lako se može utvrditi da tužba počiva na izmišljenim iskazima i na rečenicama koje nikada nisam ni izgovorio niti napisao. Tačno je da sam rekao da tužioci zastupaju „hašku“ istoriju i „NATO“ istoriju Srba. To je istorija koja krivicu za ratove na našim prostorima u XX veku, naročito na one vođene u toku razbijanja Jugoslavije, baca na Srbiju. Na taj način moralno se opravdavaju ponovljeni genocidi nad srpskim narodom, koje su u prošlosti počinile sadašnje članice NATO pakta, kao i da se tako pravda, što je posebno važno, agresija NATO na Krajinu, Republiku Srpsku i SR Jugoslaviju. Moja dužnost nije samo da branim autonomiju istorije kao nauke od NATO propagande, nego i da se suprotstavljam progonu nad svojim kolegama, istoričarima sa Filozofskog fakulteta
Za ovakvo mišljenje, koje je često i ranije iznosio u javnosti, Miloš Ković sada je, eto, predmet osam tužbi, četiri krivične i četiri parnične, sa odštetnim zahtevom od četiri miliona dinara?!
Milošu Kovići se sudi za „uvredu“ i „povredu časti i ugleda“ tužitelja, zato što je u našim medijima izražavao neslaganje sa nametanjem "Haške i NATO - istorije" u tumačenju srpske istorije s čime se njegovi sudski progonitelji ne slažu, aili koju zagovaraju - ali i što je javno iznosio svoje mišljenje o njihovoj ulozi u sukobima koji već godinama traju na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta.
Ovo suđenje je samo kap vode u moru napada na Kovića, koji je braneći principijelno i istrajno dignitet i autonomiju istorijske nauke, izložen stalnom i medijsko, dakle ne samo sudskom progonu, koji se ogleda i u ugrožavanju njegove lične egzistencije.
O napadima na prof. dr Miloša Kovića pisao sam često, ustupao mu prostor u medijim u kojima radim, često pozivajući "drugu stranu" da na istom mediju i na istom prostoru ododgovore...Nisu. Nikad!
PS: Zamoljen sam od organizatora potpisivanja peticije podrške profesoru dr Milošu Koviću da pustim u etar potpisnike peticije:
Prof. dr Aleksandar Jovanović, Učiteljski fakultet Univerziteta u Beogradu
Prof. dr Aleksandar Lipkovski, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu
Aleksandra Ninković Tašić, pisac
Prof. dr Bogoljub Šijaković, Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Borivoj Rašuo, politikolog i pesnik
Branimir Nešić, izdavač
Branislav Stanković, istoričar
Msr Branko Vučinić, politikolog
Branko Dragaš, ekonomista
Vesna Kapor, književnik
Vladan Dinić, novinar
Dr Vladimir Dimitrijević, književnik
Goran Komar, pisac
Danilo Basta, akademik
Dejan Zlatanović, novinar
Dragan Lakićević, književnik i izdavač
Dragan Radović,ekonomista
Dr Dragan Hamović, viši naučni saradnik Instituta za književnost i umetnost
Dušan Divac, scenarista
Dr Duško Babić, književnik
Prof. dr Đorđe Čantrak, Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Emir Kusturica, filmski režiser
Želidrag Nikčević, književnik
Prof. dr Zoran Čvorović, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu
Ivan Vlajković, ekonomista
Igor Ivanović, književnik
Igor Jaramaz, prevodilac i privrednik
Jelena Divac, psihijatar
Mr Jovan Pejčić, književnik
Jovo Cvetković, filozof
Akademik Kosta Čavoški
Lav Đorović, bankar
Marinko M. Vučinić, publicista
Prof. dr Marica Šljukić, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu
Marko Lazarević, pravnik
Msr Milan Korićanac, politikolog
Milan Ružić, književnik
Milan Šećerović, pisac i prevodilac
Milena Šećerović, izdavač
Miloš Milovanović, privrednik
Nikola Marinković, književni kritičar
Dr Predrag Golubović, pravnik
Prof. dr Slobodan Vladušić, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu
Dr Slobodan Janković, viši naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu
Slobodan Kljajić, novinar
Prof. dr Slobodan Komazec, ekonomista
Prof. dr Srđan Šljukić, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu
Uroš Kirljuk, filozof
Prof. dr Časlav Koprivica, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu
(Glas javnosti/Vladan Dinić)